Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Ulice - Page 6

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Ulice

First topic message reminder :

Ulice  - Page 6 Village-street-in-japanese-anime-city-98rf938fjhzjbb8m
Ulice u selu imaju divan miris drvenih kuća s krovovima od kamena.Uske staze su obasjane fenjerima, dok se bambusi njišu na vetru. Čuje se zvuk instrumenata koji dopire iz udaljenih kuća, stvarajući harmoničnu atmosferu. Prodavnice s prekrasnim kimonoima i posudjem ukrašavaju uglove ulica, a miris sveže pripremljenog čaja širi se iz obližnje čajdžinice. Ovaj prizor odiše duhom tradicije.

Seo je za sto gde du bili 2 veca tipa od njega i jedna devojka manja od njega.Ova dvojica su izgleda bili prijatelji koliko su se zabavljali ili su samo bili toliko pijani.Devojla je bila povucena nije pricala vec je samo sedela sa strane.Pitao ju je da sedne pored nje ako to njoj ne ameta.

Mogu li sesti ovde ako ne smeta naravno?

Odobrila mu je da sedne i tako su počeli pricati i upoznavati se.Sa druge strane dvojica momaka od ranije su pocela toliko da galame da Shinu to smeta.Rekao im je sa lrestanu a njihov izraz lice se drasticno promenio kada je to izgovorio.Kao da su bili drugi ljudi zaledi se Shin i rekao je da je pogrešio.

Elegantnim koracima prošetao sam sa kapije do ulica, koje su tokom jutra bile još življe nego poslednji put kad sam ih posetio. Još je bila subota, te se mogao videti povećan broj starijih ljudi kako se gegaju od kuće do obližnje pijace.

Za mene je bila prevelika gužva da bi se pridruživao ljudima. Nije bilo toliko do gužve koliko je bilo da ću samo isprljati kaput na nekog nasumičnog dedu koji se šeta unaokolo sa polu pokidanom buhlicom. Možda malo kasnije a, kad se situacija smiri pa da posetim bakicu.

'Aj videću'

Rekao sam u sebi, nastavljajući da umišljeno šetam rutom do mog doma. Mogao bih i koju rutu uanokolo nakon što ostavim parcelu. Ma dosta sam putovao, ipak malo da se odmorim, svakako se neću zadržavati još dugo ovde.

Vracao se iz biblioteka nakon lepo procitanr knjige i lepog razgovora na mostu.Sada je vreme da se Shin vrati kuci konacno sve te stvari su mu odvlacile paznju.Pa se malo uzurio i potrcao kuci jer polako zalazi sunce i mraci sr.

Trceci prema kuci ovo mu je bio kao trening imao je jos jedno 30 minuta trcanja.Bio se bas udaljio i zavukao u neke ulice.Sada je trcao po hlavnoj kako bi brze dosao prosao je centra i poslasticaru.I vec ulazi u svoj kraj .

Tu vec vidi sta se sve promenilo dok ga nije bilo.Cak je i komsiju jucu okreciju koja je bila skapana.Zaprepastio se Shin dolazeci do njegove kucice.Polako ulazi u dvoriste malo razgleda imali necega ali nista posebno sme par lisca od drveta.

Shin je napustio svoje dvorište, ulazeći u ulične labirinte. U ritmu koraka nosio je teret prošlosti, setnih uspomena koje su lebdjele poput senki. Kuće koje su nekad bile oaze topline sada su bile samo prolazne slike. Uzdahnuo je, dopuštajući tuzi da ga obuzme dok je prolazio pored mesta koja su nekad bila njegov svet.

Koračajući mirnim ulicama, ne nudi mu ništa specijalno ali to je ipak ono što preferira, iako bi mu koja interakcija sa nekim dobro došla. Hladan vetar udara Masayi u lice, njegovo pristustvo gotovo neprimetno. Gde god da pogleda vidi razne boje a prodavci sa osmesima dočekuju svoje kupce što mu dade ideju da prošeta i do ramen bara.

Odlucio sam malo da se prosetam jer je lep dan pa sam otisao da prosetam do mosta, nisam previse razmislajo o Kaneku koji se ponasa cudno u zadnje vreme cak nije polozio jos uvek chunin ispit i ponasa se cudno pa sam odlucio da svu losu energiju ovde izbacim i da se ovde malo opustim od losih stvari...

Ulice  - Page 6 A_book_about_the_uchiha_clan_by_borutoshots_df0hzpb-pre.jpg?token=eyJ0eXAiOiJKV1QiLCJhbGciOiJIUzI1NiJ9.eyJzdWIiOiJ1cm46YXBwOjdlMGQxODg5ODIyNjQzNzNhNWYwZDQxNWVhMGQyNmUwIiwiaXNzIjoidXJuOmFwcDo3ZTBkMTg4OTgyMjY0MzczYTVmMGQ0MTVlYTBkMjZlMCIsIm9iaiI6W1t7ImhlaWdodCI6Ijw9MTA4MCIsInBhdGgiOiJcL2ZcLzhhY2EzMzBhLTNmYWUtNGVkNC1hZmVlLTRhNmQwMTkzMjFiOVwvZGYwaHpwYi1iMzM5MWRjMS03Mjc2LTRlODgtOTViMy03OWJlNThiMTA1Y2IucG5nIiwid2lkdGgiOiI8PTE5MjAifV1dLCJhdWQiOlsidXJuOnNlcnZpY2U6aW1hZ2Uub3BlcmF0aW9ucyJdfQIzvadio sam knjigu iz dzepa koju sam poneo od kuce o uchiha klanu i krenuo da citam i mogao sam da naidjem na svasta i veoma me je iznenadilo ono sto sam video, najvise me je zanimalo o tom mangekyo sharinganu, imalo je i dosta stvari koje nisam razumeo pa sam pokusao malo dublje da se skoncentrisem i da probam da protumacim.

Najvise sam citao o tom rivalstvu izmedju senju i uchiha klana koji ima toliko dugu pricu da to ne moze za 5 dana neprestanog citanja da se sve procita, neverovatno mi je bilo koliko su dugo u proslosti vodili ratove i koliko su se mrzeli, a ja danas skoro da ne poznajem ni jednog iz senju klana, znao sam da i ako se sretnem sa nekim iz tog klana pa i cak ako se ne poznajemo da ce on biti veoma ljut i odmah ce da gaji emociju besa prema meni pa me to nije interesovalo bas da idem u potragu za tako nekim pa sam odlucio da procackam ovu knjigu jos malo dublje...

Kada sam završio knjigu stavio sam je nazad u dzep ustao polako i krenuo prema kući jer već pada veliki mrak i postaje dosta hladno, skoro sam sve procitao a imam kod kuće još 1 pa planiram sutra da je završim i započnem novu da bih bio upućen o svemu o mom klanu i prošlosti mog klana…

Dobavio je tom po koji je poslat i otisnuo se kako bi našao odgovarajuće mesto da ga izuči. Kada je već primoran na krajnje naporan zadatak, nije naodmet obezbediti sebi onoliko udobnosti koliko situacija dozvoljava. To je značilo dobar obrok, udobna fotelja i vruć napitak. Hotel, dakle, je ono što mu je bilo potrebno.

Tumarao je ulicama posve neusmereno. Premda je već neko vreme bio u kampu, zajedljivost mu je nalagala da odbije da se otrgne od ruta koje nisu bile sasvim neophodne. Sa druge strane upitivanje nasumičnih bednika na ulici mu je bilo daleko ispod časti. U toj sasvim bezizlaznoj situaciji tumaranje je potrajalo.

Išavši ulicom sudario se sa dedom koji je u gajbici nosio razno povrće, između ostalog i paradajz. U tom susretu, jedna crvena kugla izletela je iz gajbe i udarila Yehudu pri dnu nogavice. Osetio je sebe kako kipti, i u sred čovekovog izvinjavanja zgrabio ga je za ramena i krenuo se drati.

Noć je. 
Sedim na krovu svoje kuće i gledam pune ulice i govorim sebi 
Od kud ljudima pare da kupuju skupocene drangulije.
Posmatram smorenu decu koja prate svoje roditelje i 
prisećam se kad sam upisao akdemiju i kupio svoj prvi kimono. 
Ulice osvetljene fenjerima i starac ispred prodavnice, 
to su ulice mog sela.








Zurio sam i kasnio sam na trening. A do trening sale mi je potrebno oko 25 minuta znao sam da cu zakasniti. Trčao sam i sreo jednog prijatelja kojem sam rekao:Zdravo,u turbo sam ne mogu sada da pričam on mi je rekao idi novom ulicom. Odlučio sam da ga poslusam ali nisam znao kakva je ulica mislio sam da je losa. Isao sam novom ulicom ispostavilo se da je ulica super ,renovirana i skratila mi je put za 15 minuta. Od sada cu oduvijek ivi ovom ulicom.

Pa posto je Kaneko otisao na tu misiju odlucio sam da mu verujem sada je polozio chunin ispit i vise ne moram da ga cuvam, odlucio sam da se uputim ka sali za trening da odradim jedan jak trening kad u prolazu vidim nekog nepoznatog lika kako trci u pravcu hale, nisam znao sta se desava pa sam ga samo gledao dok je trcao...

Uhvatio je čoveka za ramena i krenuo ga drmusati, unositi mu se u lice i drati se na njega. Morao mu je objasniti kako je sramotno da neko poput njega okalja odore nekoga iz Yehudine kuće, kako bi za to jedina prikladna kazna bila smrt, i kako mora da mu pokaže gde živi, kako bi mogao iznad te kuće nataći njegovu glavu na kolac kako bi iduća pokolenja znala kako da se ponašaju.

Rulja se već krenula okupljati i komešati, očigledno takođe nezadovoljna čovekovim ponašanjem. Yehuda ga je uhvatio za tkaninu na ramenu i počeo ga gurati niz ulicu, očigledno odlučan da ispuni svoje malopređašnje obećanje. Najednom, čuo je iz publike da se ne može tako ponašati. Okrenuo se sa plamenom koji je iznova buknuo.

Bacio se na drugog iz publike kao vuk i kao kada lovi plen ponovio iste pokrete. Uhvatio ga je za kragnu i počeo vikati, dok nije dobio još jednu pritužbu, pa još jednu, pa još jednu. Shvatio je da nažalost, nije negde gde vladaju smisleni zakoni i pustio je osobu koju je držao, odgurnivši ga tako da ovaj turom padne na pod. Probio se kroz gomilu zanemarujući uzvike.

Razgnevljen prošlim iskustvom, samo je želeo da se skloni od stoke u gradu što ranije i to je dozvoljavalo određenu fleksibilnost u njegovom inače zazidanom pogledu pripadnosti ljudi i moranja kojih ta pripadnost vuče. Pronašao je prodavni;icu i tu se raspitao gde bi na nekoliko dana mogao da odsedne.

Setajuci kroz ulice ocekivao sam da sretnem nekoga, imao sam osecaj kao da cu da naidjem na Kaneka i taman da porazgovaramo o onoj njegovoj misiji da vidimo kako je proslo i da mi sve isprica, ako ga ne budem sreo oticicu do njegove kuce...

Nakon nekog vremena šetanja ugledao sam neko poznato plavo lice ma nema šanse to je Muro "Gde si Muro druže stari" koja slučajnost da sam naleteo na njega ovako,iskreno smešno je koliko je glupo al dobro neću sad o tome "Kako si brate?"zanima me šta je radio nedelju dana dok me nije bilo ali krenuću polako mislim da nebi trebalo da mu kažem već da mu pokažem šta se desilo na misiji ali sačekaću da vidim šta on želi

"oo pa gde si ti kako je bilo na misiji, vidim ziv i zdrav si se vratio" pomislih izgleda da je mali decko porastao, sada je sposoban sam da ide na misiju i sam o sebi da se brine ponosan sam na njega sto je uspeo ovo "Pusti sad sve pricaj kako je bilo na misiji i sta si sve radio..."

"Eee mislim da je bolje da ti pokažem tako da pođi samnom pošto se vraćam da obiđem ostrvo na kom sam radio misiju u slučaju da su se vratili."Mislim da bi bilo bolje da mu pričam dok se šetamo da ne bi gubio vreme ipak moram da se vratim tamo zato što me nešto kopka "Ispričaću ti sve na putu do odmarališta u kom će mo da se odmorimo kad stignem"iskreno mislim da nije bivši poglavica taj koji je pustio anpu da uđe već da su to seljani ali to je samo sumnja neću da ništa govorim bez dokaza.

Sunce polako izlazi iznad planina, osvetljavajući dolinu nježnim zrakama. Ptice se bude uz cvrkut, najavljujući novi dan.

Na proplanku, cvetovi se otvaraju, ispuštajući slatki miris u vazduh. Pčele marljivo rade, sakupljajući nektar za svoj med.

Udaljeni zvukovi trube se čuju, dok se gradski saobraćaj budi. Ljudi žure na posao, a autobusi prepuni putnika prolaze ulicama.
Dečak se smeje dok trči za loptom u parku, praćen srećnim lajanjem svog psa. Majka sedi na klupi, smireno gledajući.

Jutro je započelo uzbuđenjem dok sam se pripremao za avanturistički trening u divljini.
Nosio sam opremu, odlučan da istražim nepoznato i testiram svoje granice.
Korak po korak, otkrivao sam divljinu, suočavajući se s izazovima i nepredvidivim preprekama.

Svako jutro, dok još svetlost sramežljivo ulazi kroz prozore, Miyu se budi sa željom da se poveže sa prirodom i pronađe mir u tišini parka. Ona je devojka koja ceni svaki trenutak proveden u prirodi, pronalazeći u njoj izvor inspiracije i smiraja.

Koraci Miyuove šetnje su pažljivi i svesni, kao da je svaki korak prilika da se oslobodi svakodnevnog stresa i anksioznosti. Dok prolazi kroz ulice svog kvarta, posmatra promene koje donosi svitanje, dok se grad polako budi iz sna.

Kada stigne do parka, Miyu oseća kako je atmosfera drugačija. Zvukovi grada ustupaju mesto pesmi ptica, a miris svežeg cveća ispunjava vazduh. Ona se zaustavlja na klupi pored jezera, gde se može opustiti i posmatrati kako sunčevi zraci igraju na površini vode.

Dok šeta stazama parka, Miyu se zaustavlja da dotakne lišće na drveću i udahne miris borova. U svakom detalju prirode pronalazi lepotu i harmoniju, osećajući se kao deo nečega većeg i moćnijeg od sebe.

Uživajući u svakom trenutku provedenom u parku, Miyu oseća kako se stres i napetost polako tope, zamenjeni dubokim osećajem mira i spokoja. Sada je trenutak samo njen, trenutak u kojem može potpuno da se opusti i prepusti lepoti sveta oko sebe.

Kada se vrati kući, Miyu se oseća osveženo i puno energije, spremno da započne dan sa pozitivnom energijom i fokusom. Njena jutarnja šetnja do parka nije samo vreme za opuštanje, već prilika da se poveže sa svojom unutrašnjom mirnoćom i pronađe inspiraciju u lepoti prirode.

Masuke se je borio na ulici sa dva neprijatelja oni su bili veci i stariji od njega ali nisu bili jaci od njega i na kraju su dosla dva tenina i istukli su ga imali su sposobnost stila vatre.

Masuke je isao ulicom i naiso je na staru baku koja je trebala da prodje ulicu i Masuke je prisao baki i pitao je jel ti treba pomoc i baka mu je rekla moze sine i Masuke je uhvatio za ruku i pomogo joj je da predje ulicu.

Masuke je isao ulicom i psi su napadali malo dete,i Masuke je psi gadjao sa kamenje i psi su pobegli a malo uplaseno dete se je upoznalo s Masukeom i oni su se druzili i igrali isli jedan kod drugog i zabavljali se.

Masuke je setao ulicom sam usamljen bez drugara i isao je ulicom i u parku su bila puno deca i igrali su fudbal i zabavljali se,Masuke je otiso da ih pita dali moze da se igra s njim,oni su pristali i igrali su se zajedno i Masuke je nakon svega sto nije imao prijatelje na kraju je imao najbolje prijatelje.

Masuke je bio siromasan decak i iso je ulicom i prosio je za malo novca i ljudi su mu davali po 10,20 dinara nekada i po 50 dinara kako bi imao hranu i kada zaradi pare ide ulicom i gleda sta ce kupiti da jede.

Padao je sneg na ulicu i sva deca su se grudvala ali Masuke je bio bolestan i nije mogao da ide da se grudva na ulici i on je bio tuzan zbog toga jer su se sva druga deca igrala i sankala samo je on sedeo u kuci.

Masuke je bio u biblioteku i citao je knjige i on je citao i citao sunce je vec zalazilo a na ulici nije bilo ulicnih svetla Masuketovi roditelji su se zabrinuli pa su ga trazili po ulici i Masuke pogleda koliko je sati i bila je zima i bilo je 5 sata i kada on pogleda kroz prozor ono mrkli mrak i vidi njegovi roditelji kako gatraze i on izadje iz biblioteku i ode kod svojih roditelja i oni su ga pitali gde si bio on im je reko u biblioteci oni su mu rekli da su se zabrinuli i da to vise ne radi i otisli su kuci.

Masuke se je setao ulicom sa drugarima i pricali su zabavljali se i do jednom dodju dva tenina sa sposobnost vatre ali posto ih je bilo dosta i oni su njih nadmudrili ali su tenini bili jaci i svi su ih istukli.

Masuke je isao ulicom da vidi gde vodi cela ulica i on je pesacio bas dugo satima i na kraju je dosao do neke kucice na kraju ulice i on je usao i unutra je bila baka i on je nju pitao zasto ovako zivis daleko od sela na kraju ulice baka mu je nista nije odgovorila on je opet zapita ono to je bilo samo strasilo.

Uputio sam se u setnju do sale za trening jer sam dugo bio kod kuce i planirao sam da odradim trening jer cu uskoro ici na neku misiju, nadao sam se da ce sala biti prazna jer mi je uvek mnogo lepse kad sam sam u sali...

Prošlo je poprilično vremena od kad sam otišao sa Murom na misiju a ove ulice se nisu promenile pitam se šta li radi Muro ništa mi nije rekao nakon što smo se rastali pitam se da li je dobro,zapravo sve jedno mi je moram da razmišljam šta ću ja da radim jer ako nebudem našao način da se otarasim ovih likova koji me love pitam se da li ću ikada moći normalno da živim mada ovo je možda samo moja paranoja ipak sam prošao kroz svašta da bi dovde stigao moguće je da mi se stvorilo lažno sećanje zbog svega što sam proživeo voleo bi da sam mogao da donesem bolje odluke kada sam imao priliku ali to sad nije bitno prošlost nemogu da ispravim u sadašnjosti živim a o budućnosti brinem.

Setajuci ulicom i uzivajuci u prelepom mirisu sela video sam jako poznato lice Kaneko covece pa to si ti, nisam te odavno video sta ima kod tebe upitao sam ga radoznalo jer se odavno nismo videli...