Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Ulice - Page 5

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Ulice

First topic message reminder :

Ulice  - Page 5 Village-street-in-japanese-anime-city-98rf938fjhzjbb8m
Ulice u selu imaju divan miris drvenih kuća s krovovima od kamena.Uske staze su obasjane fenjerima, dok se bambusi njišu na vetru. Čuje se zvuk instrumenata koji dopire iz udaljenih kuća, stvarajući harmoničnu atmosferu. Prodavnice s prekrasnim kimonoima i posudjem ukrašavaju uglove ulica, a miris sveže pripremljenog čaja širi se iz obližnje čajdžinice. Ovaj prizor odiše duhom tradicije.

Veoma sporim koracima ocaran velicini i razlici samog sela od vremena kada je poslednji put bio tu, Ryushin uocava znak na banderi na kome pise "Ototsu Ramen".
"Ha!....Mislim da je ovo jedno od mesta na kome bih mogao prvo da svratim" pomisli on i odmah ubrzava korak ka putu u kome je usmeren taj znak.

Ishimoto se ponovo našao na seoskim sokacima tražeći nekoga od koga bi mogao kupiti ili posuditi neke od alatki i pribora koje bi mu trebale za renoviranje njegove kuće. Razmišljao je da prvo očisti krov, na kojem je porasla ne samo bujna trava, nego nekim čudom i drvo.


Za taj poduhvat su mu trebali srp i sjekira.

Izašao je iz jedne radnje noseći u ruci srp i sjekiru. Izlazeći zahvalio se prodavcu i poželio mu ugodan rad i ostatak dana. Radnja je bila skromna, ali zbog toga su stvari bile po jeftinoj cijeni. Ishimoto se zagledao u sječiva na srpu i sjekiri procjenjivajući njihov kvalitet i oštrinu. Nije pitao prodavca da li je on lično kovao sječiva, ali bilo je jasno da ko god je bio kovač ovih viševijekovnih oruđa, nije štedio na trudu.

Šetajući ulicama Ishimoto se ponovo zagledao u nebesa. Vidno mu se pojavila neka čežnja u očima za nebom. Kao da je htio da poleti, da se vine u visine i gleda na svijet odozgo. Pogled mu je skrenula sunčeva zraka zalazećeg sunca koji je obojio dio neba u narandžastu boju, koja je blago prelazila u roze.


Rado bih ostao gledajući zalazak sunca, ali radije bih stigao kući prije nego padne mrak.

Šetajući ulicama, Masaya primeti da nigde nema "žive duše". Koraci su po malo odjekivali u svoj toj tišini, samoći. Masaya nedaleko ugleda klupu te krenu ka njoj dok mu je mesec osvetljavao prostor svuda oko njega. Došavši do klupe, sede i baci pogled na prelepi mesec,
"Čak i ti znaš šta se desilo tada, a ja ne."

Nakon prolaska kroz park, jako mije prijao svez vazduh, krecem ka svojoj kuci. Prolazim raznim ulicama i sokacima, pozdravljam sve stare ljude i ljude koje znam, svi me zapitkuju kako mi je prosao prvi dan na akademiji, svima sam odogovorio sa "Odlicno!", priblizavam se svojoj kuci, jedva cekam da prilegnem posle napornog dana.

Nakon sto sam izasao iz parka konacno dolazim do ulice koje znam, nastavljam da trcim kroz ulice ka svojoj kuci, a polako i pada mrak. Od svog trcanja i zurenja jos vise sam se umorio samo sam cekao da se dokopam kreveta, cak su i ulicna svetla krenula da mi bodu oci. Konacno stizem kuci, ulazim na vrata.

bilo mi jes dosadno i odlucio sam da se malo prosetam

Na ulici, pratim mete neprimetno, koristim maskiranje da se stopim s okolinom, izbegavam primetnost, vršim tajno posmatranje i izvodim brze, neprimetne akcije radi zaštite ili prikupljanja informacija.

Kretao se kampom sve do mesta gde se granaju više ulica. Zastao je na tren i počeo se odlučivati u kom će pravcu da krene. Nakon ne tako dugog vremena on se odlučio za pravac i krenuo je u tom pravcu. Zakoračio je ulicom i negde se izgubi u daljini koja ga je odvela ko zna gde.


Napustivši dvorište svoje kuće, par koraka posle našao se na ulici. Pogledao je levo, zatim desno okrenu se namrštenog lica, pokraj ljudi pored njega prošao je bez pozdrava. Podatke sa svojih dokumenata nije kod kuće ni pročitao, time je izvadio iz unutrašnjeg džepa dokument, pročitajući ga na brzinu. Nakon toga vrati isti u džep, kretajući se tako napred.

Nakon dugog vremena koje sam proveo na odmoaru vratuo sam se u svoje selo , kako se sam zakoracio u njega primjetio sam dosta promjena , selo je zazivhelo , otvorili su se novi lokali , nove majesa za ninja treninge , totalno je drugacije i tako seta i sa osmjehom gledam ljude kako setaju uzivaju i vesele se.

Vraćao sam se kući sa sparinga i naleteo na moja dva nova prijatelja koja sam upoznao u ototsu ramen-u.
Kada sam im prišao pitao sam ih gde su krenuli?Rekli su mi da su se uputili ka polju za treniranje ali nisu znali kojji je najbolji pa su mene pitali da im se pridruzim.Prihvatio sam i rekao sam da znam gde je najbolje polje za trening i sparing ali pre nego sam ih odveo tamo pozvao sam i kod mene kući da se osvezimo i onda krenemo.

Andru je pusio cigar socno i razgledao selo da vidi ima li kakva fina ljepojka za njega po njegovom ukusu, Azure je nesto brbljao ali to nije dopiralo do njegovog mozga on je samo hodao kao muha bez glave. U momentu kada je ugasio cigar od zid pored kojeg su prolazili i bacio cik ugledao je Matsudu kako dolazi sav umoran sa treninga.

"I kako prodje trening momce?!?! jesi ih sve isprasio?" rekao je kroz gromoglasan smijeh Andrurama.

Dobro bio je jak protivnik,veoma talentovan.Rekoh mu.Nego šta kazeš oćemo da skoknemo do mene da se malo osvezimo pa onda na tvoj shinobi trening?Posle sam pitao i Azureta hoće li sa nama.Zeljno isčekivajući odgovor.

Ovom Azureu je haman maca popala jezik, nemoj se brinuti jeo je kao zmaj sad ce biti dobar!

Pogledao je u kutiju cigara i vidio da je ostala jos jedna, tad se poceo preznojavati i malo mu se ruka zatresla. Razmisljajuci gdje ce trenirati i da ga ovaj mladi sinobi zove kod sebe kuci skontao je da treba samo onda da negdje usput uzme kutiju cigara.

Nista, ajde ovako eto mene kod tebe direktno samo moram da svratim do kuce po cigare, na zadnjoj sam trenutno..... povedi i tog Azurea pa se vidimo kod tebe ubrzo.

Vazi.Zivim na onom gore brdu.Čeka će mo te nas dvojica gore kod mene.Samo pozuri.Rekao sam dok smo se pozdravljali.
Azure i ja smo krenuli ka meni.Bio sam srećan jer je ovo prvi put da dovodim prijatelje kod mene kući.

Treba li partner za trening i razmisljam kako bih mogao naci partnera za trening a da ne idem od vrata do vrata da smaram ljude ,”Znam , naprsvicu plakate i postsviti ih po ulica .” krenem da stampam plakate u kojima pise:Trazim partnera za trening , ko je zainteresovam moze da me nadje u mojoj kuci (Zindova kucica) ili na ulicama sela.
E sad, treba ih polijepiti, cijeli dan sam lijepio plakate sad se nadamo da ce neko biti raspolozen za trening.

Brzinski sam se kretao kroz ulice da dodjem do svoje kuce i razmisljao usput kakav poklon da ponesem Matsudi koji me pozvao kod sebe. Da li bi bilo bolje nesto sto ja volim ili sto on voli, ni sam nije znao odgovor na to pitanje. U svoj toj zurbi vidio je nekog sinobia kako postavlja plakata po ulicama, ali je onda skontao da nema vremena da se na njih obazire sada i krenuo svom domu da pokupi kutiju cigara i poklon za Matsudu.

Lepeci plakate ugledao sam jednog ogrmnog tipa koji je bio u zurbi a videlo se po njemu da je zbunjen hteo da ga pitam ko je on i sta radi ovde ali on je nastavio brzim korakom negde ja sam onda viknuo
"Gospodine da li ste videli ove plakate ovo je novo desavanje u gradu,izvinite nisam se prestavio ja sam Riakori"

Setam se ja i naletim na jednu jaku interesantu ulicu ulica je bila jako siroka i digacka i vidim jednog tipa vice a drigi bezi zatim i ja viknem gospodone jer treba neka pomoc jer ste napadnuti jer vas pokrao da se pretstavim ja sam Azure

Kada je Tengen izasao van sunce je zabljestalo njegove oci a povjetarac proletio kroz njegovu duksericu, bez obzira sto se vidilo sunce nije bilo bas toplo bar Tengenu. Dok je prolazio vidio je neke zanimljive ninje ali je odlucio da samo nastavi dalje, ipak je sjeo na klupu ne daleko od tih ninji i posmatrao ovu ulicu.

Zaruto je odlučio da prošeta ulicama predivnog sela u kojem se preselio sa porodicom kako bi nasao posao.Primetio je dosta lepih kuca od drveta koje su bile stare ali sve jedno lepo očuvane male kucice.Svidelo mu se u selu pa je poveo da se smuca dok nije ogladneo i tako je seo do obližnjeg restorana na otvorenom.Posmatrao je Price i prirodu oko njega koja je bila veoma raskusna u to doba godine.Zaruto je uticao u svakom pogledu i nije hteo da se vrati u svoje staro selo ovo mu je bilo mnogo draze.

Zaruto se polako zaputio kuci jer je bio pospan od avanture koju je iskusio pre malo cas.Umalo je zaboravio zasto je i dodao dodao je da bi nasao posao i da se sretne sa svojim bratom.Pa se malo rastuzio jer se potpuno zeznuo pa je mora čekati cak sutra da bi to sve uradio.

[center] Kada mu se vise nije sjedilo ustao je i odlucio da svrati u obliznji park da razgleda atmosferu tamo. Dok je hodao potaknuo se na rupu u putu koja je jako ocita ali je on opet stao na nju, bio je jako iznerviran i ljutio se sto je ne poprave ali kada je bol otisla nastavio je dalje u park.[/center]

Kada je dosao u park vidio ke malu djecu kako se igraju a kerovi kako laju od srece i skacu jedno za drugim, Tengen i nije vio bas veliki ljubitelj kerova tako da je oducio da ode iz parka nakon nekolike minute jer nije htio da bude blizu njih jer mu stalno dosadjuju.

[center][color=#ffffff]Zaruto je krenuo ka svom domu jer je bio umoran.Zaruto je stigao kuci posle dugog pesacenja . Lego je u krevet i otspavao, znajući da ce sutra otici kod svog brata i naci posao.Kada se Zaruto probudio krenuo je opet u lepo selo da nade posao .Usao je u kafanu sav srećan da se zaposli.Dobio je posao i radio ceo dan u kafani.Sluzio je pica ljudima ,ali zeleno je videti svog brata.

Došao bih na glavni trg i bio bih upravu. Kolica bi prolazila noseći nešto. To nisu bili sanduci kolica su nosila urme. Eksplozija prouzrokovana onim napadom je bila toliko jaka da je ostala samo prašina i njie se moglo razazanti ko je ko. Narod je samo stavljao prašinu u ćupove u nadi da su uboli osobu.


Jedonstavno bih video šta se dešava sa ovim svetom i osetio bih empatiju. Činjenjica da su neke porodice dobile ove vesti. I neki od njih uopšte ne zanju da li su to oni ili ne jer nepostoji jedna jedina identifikacija.


Jedonstavno bih stao uz većinu kolone sa ružama u desnoj ruci. Polako bi se cela kolona uputila ka groblju da oda počast palim brocima

Polako bih došao nazat na ulice. Izašao bih iz groblja i hvatala bi me neka jeza i osećaj kako su ti ljudi poginuli. Mogao sam samo da zamislim kako bi ih atomska aksplozija dovršila i kako su samo mogli brojati sekunde pre njihovog nestanka.


Opet smatrao sam da je akcija tog šinobija vrlo nečasna i interesovalo me je kojom je magijom mogao da preživi toliko jaku eksploziju ako je po novinama eksplozija izletela iz njega

Došao bih nazat na ulice ovog lepog grada šetajući se korz njih sa namerom da dođem do parka i malo odmorim glavu čitajući moju novu knjigu koju sam uzeo iz biblioteke


Polako bih se šetao ka parku i prolazio bih kroz ulice ovog meste polako šetajulći i znajući sve puteve kroz ovaj gradić


Konačno bih došao do zadnje ulice i uputio bih se dalje ka parku 

Polako bih izašao iz parka i dospeo bih do ulica ovog lepo mesta. Ulice su trenutno bile prepune i gužva je bila velika zato što je trenutno pijaca najaktivnija, pošto se smena bliži kraju radnici spuštaju cene i narod navaljuje kao blesav da uzme sve što je jeftinije.


Polako bih hodao ne obraćajući puno pažnje na sve oko mene, krećući se korz ulice polako i smireno sa namaerom da što pre dođem do svoje kuće


Tako dok sam se kretao neko vreme konačno sam upseo da dođem do ulice u kojoj se nalazi moja prelepa kuća


Dok je prolazio kroz mirne ulicice svog kvarta, Saburo je primetio promene koje su se dogodile od poslednjeg puta kada je bio napolju. Cvece je procvetalo duz trotoara, a drvece je dobilo svoje prolecno ruho. Sunce je blistalo na nebu, pruzajuci toplinu koja je razveselila Sabura. Ljudi su setali sa smeskom na licu, a deca su se igrala u obliznjem parku.

Saburo je zastao pored prodavnice koja je bila njegova omiljena. Odlucio je uci i prosetati medju policama, prisetesi se starih vremena kada je redovno posecivao to mesto. Miris svezeg hleba i kafa ispunjavao je vazduh, podsesajuci ga na tople trenutke provedene sa porodicom.

Nastavljajuci svoju setnju, Saburo je naisao na mali kafic sa bastom. Odlucio je da sedne, naruci omiljeni napitak i opusti se uz zvuke zivota oko sebe. Dok je pijuckao kafu, razmisljao je o tome kako su jednostavne stvari, poput setnje i uzivanja u omiljenim mestima, mogli da donesu toliko radosti i mira.

Nakon nekog vremena provedenog u kaficu, Saburo je odlucio produziti svoju setnju, ali sada je nosio sa sobom osmeh i osecaj zadovoljstva. Bio je zahvalan sto je napravio pauzu od svakodnevnih briga i uzivao u trenucima koje mu je zivot pruzio.


Saburova setnja dalje je vodila do obliznjeg parka. Tu je primetio grupu ljudi koji su vezbali jogu na otvorenom, okupljeni oko instruktora koji je usmeravao njihove pokrete. Osecaj zajednistva i harmonije u vazduhu dodatno je obogatio Saburov dan.


Sa novim danom, Saburo je osetio osvezavajuci zov jutra i odlucio je da istrazi ulice svog kvarta. Kroz prozor je dopiralo nezno svetlo sunca, najavljujuci joc jedan dan pun mogucnosti. Dosao je u ulice i poceo se setati dok nije dosao do nekog standa i kupio sebi sok da pije.

Saburo je krenuo niz ulice koje su bile poznate, ali su se ipak cinile drugacijim u svetlu jutarnjeg sunca. Prodavnice su postepeno otvarale svoja vrata, a ljudi su se pripremali za novi dan. Mirisi svezeg peciva iz pekare sirili su se ulicama, dodajuci poseban sarm jutarnjem izletu.

Zastao je ispred omiljenog kafica, narucio svoj omiljeni napitak i seo na terasu. Posmatrajuci prolaznike i gradske rituale, osetio je puls energije koji je oblikovao gradski zivot. Ulice su bile ispunjene razlicitim bojama, zvukovima i zivopisnim aktivnostima. To je radio svo vreme.

Setao je kroz parkove i trgove, s vremenom zavrsavajuci u oblastima koje mozda nije posetio dugi niz godina. Osecao je da svaki korak predstavlja otkrivanje novih aspekata kvarta, ponovno povezivanje s mestima i ljudima koje je voleo. Izvadio je sok iz ranca i poceo je piti.

Kako se jutro pretvaralo u dan, Saburo je nosio sa sobom osjecaj prosvetljenja i radosti. Poseta ulicama njegovog kvarta nije samo bila setnja; bila je prilika da oseti puls zajednice i da se podseti lepote koja se nalazi u svakodnevnim stvarima.

Aoto se setao ulicama grada. Primetio je da su neobicno puste. Hodao je polako, kapuljaca mu je prekrivala glavu koja je bila spustena. Setajuci se tako primetio je tablu na koja su bila zakucani nekakvi listovi.

Priblizio se da vidi o cemu se radi

Kada je bolje pogledao shvatio je da su ti papiri misije "Mozda bih mogao da uzmem neku" pomislio je Aoto. Citao je misije i jedna mu je zapala za oko bila je to misija D ranka.

Na papiru pise da su neke ninje otrovale izvor vode suparnickog sela. "Kakve kukavice mogu to da urade" pomislio je Aoto dok je otrgnuo papir sa table i stavio je u dzep.

"Pa videcemo ko su te delije" promrmljao je Aoto pomalo uvredjen.

Okrenuo se i zaputio se ka kuci da se spremi za put.

Silazeći sa mosta, nastavio sam dalje ulicom. S obzirom na noć koja je uveliko bila, ulice su zapravo bile prijatno osvetljene papirnim fenjerima. Trudio sam se da prodjem rutom svetla - ipak voleo sam da budem primećen, iako nije bilo žive duše u ovom doba u ulici.

Nastavio sam ka kapiji.

Odlucio sam malo izaci iz kuce i prosetati se na ovako lep dan da mi nebi propao, setao sam i razmisljao o treningu kojem trebam posle da uradim, ocekivao sam da sretnem nekog jer ne verujem da na ovako lep dan svi sede kuci najvise sam ocekivao Kaneka koji jedva ceka lep dan da izadje i proseta selom, zastao sam malo posle kratke setnje, seo na klupicu i uzivao u suncevoj toploti...

Brzo je pao mrak a ja nikog nisam sreo u mojoj setnji, sto me jako cudi da su svi bili kuci na ovako lep dan, pa sam se polako uputio kuci da nesto pojedem i odmorim pa se mozda veceras budem prosetao sa Kanekom kroz selo...

Odlucio se ranom zorom malo vratiti do Sela i svoje kuce.Protegao je nogice dok je seta ulicama da bi se rasanio.Sa mirisom jutra i starih secanja na ovo mesto bilo mu je bas tesko ostaviti ga samo tako.

Nije imao izbora hteo je postati jaci i to je bio jedini nacin preseliti se i putovati svetom.Dobro sto je nasao takvu ekipu koja ce mu pomoci u tome.

Provodio je vreme gledajuci kako mu se selo promenilo za samo tako malo vremena.Bio je veoma iznenađen i srecan jer je znao da se selo menja kako bi se jos vise prosirilo i napredovalo u svakom smilsu.Bilo to industrijski ili finansijski.

Taman je i ogladneo vratio se nazad jer se setio da je prosao neki mali stand sa egzoticnom hranom sa ostrava kao njegovog.

Pogledao je meni i video je svasta toga dicnog.Meni je sam po sebi imao lep dizajn dizao je neku lepu poruku musterijama.ali ni hrana nije bila losa imali su dosta tropskih voca sejkova i morskih plodova.Uzeo je porcije morske ribe i posle neku okeansku salaticu zatim na kraju sejk od banane kokosa i manga.Desert je bio gratis jer su skoro otvorili ,a dobio je izvrsni kolac od kiwia.

Počelo je već da se mrači i ljudi u selu su već počeli paliti lampe i svijeće. Neke ulice su bile prepune graje i noćne zabave i života dok su neke bile veoma puste i tihe, ali Shohei nije dao da ga to omete jer je on trenutno u svojoj glavi imao samo jedan cilj - da dođe kući, pojede nešto lagano i zaspe u toplini svog doma.

Kada je smazao kolac salatu i ostale ustao je platio i krenuo dalje.Svrati je do nekog lokala gde je mogao kupiti koj suvenir da ponese drugarima.Uzeo je nekog plavog kita brlog buka i crnu ovcu koju ce im dati.Dosao je do trga i glavne ulice gde se sve desava i stvara.

Imao si i sta videti na trhu kso i obicno ulicni izvođači zabavljaci i cirkusanti.dosta ulicne hrane i ljudi koju se se smejali i igrali mozda je bio neki festival o kome Shin nije znao.Svejedno se pridruzio i kupio neko pice seo i poceo da peva i igra sa ostalima morao je ipak proslaviti sve sto mu se desilo,