Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Poraz od Bakua - Divovski slon iz drugog sveta

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Poraz od Bakua - Divovski slon iz drugog sveta

Slon koji je u legendama po vjerovanjima ljudi imao moć da jede snove onima koji kroče njegovim putem, dva shinobija su se nekada našli u prisustvu jednog ovakvog slona. Ime mu je bilo Baku. Samo tjelo zvjeri je bilo kao pola brda, njegova surla sa moćima legendi je bila oružije sa kojime mladi momci nisu bili spremni da se suoče. Ubrzo su stupili u konflikt za koji nisu bili spremni.
Poraz od Bakua - Divovski slon iz drugog sveta De90wm1-eeccc2a2-19f1-491d-9457-1b5f01240c3b.png?token=eyJ0eXAiOiJKV1QiLCJhbGciOiJIUzI1NiJ9.eyJzdWIiOiJ1cm46YXBwOjdlMGQxODg5ODIyNjQzNzNhNWYwZDQxNWVhMGQyNmUwIiwiaXNzIjoidXJuOmFwcDo3ZTBkMTg4OTgyMjY0MzczYTVmMGQ0MTVlYTBkMjZlMCIsIm9iaiI6W1t7InBhdGgiOiJcL2ZcLzg0ZGMxM2I3LWEyZTctNGI0NS04M2VjLTMxMWU3MmU4MjkwMFwvZGU5MHdtMS1lZWNjYzJhMi0xOWYxLTQ5MWQtOTQ1Ny0xYjVmMDEyNDBjM2IucG5nIn1dXSwiYXVkIjpbInVybjpzZXJ2aWNlOmZpbGUuZG93bmxvYWQiXX0



Ni na nebu, ni na zemlji.
Negdje u shitoshi okeanu brod sa čujno srećnim glasvima posade je upravo bacio sidro blizu obale, ubrzo su dve figure skočile sa njega na vodu i umjesto da su potonuli njihove figure su se sa velikom brzinom kretale po njoj do ostrva. Tako kročivši na plažu ostrva mala figura djeteta i veća odraslog čovjeka su počeli da posmatraju svoju okolinu.

"Aburo ovo mjesto nevjerujem da je vidjelo svjetlost dana koliko mu je gusta šuma."



Ni na nebu, ni na zemlji.
Kirei i ja smo kročili na palžu na izgled šumovitog ostrva, jedva se Sunce videlo koliko su krošnje drveća bila visoke i guste. Na plaži su se videli tragovi neke velike životinje. Koliko sam mogao da vidim na drveću su bile neke izrasline nalikom na neki plod. Ovo bi trebalo da se pokupi pomilsio sam. Da bi se uverio da su ovo plodovi odlučio sam da se popnem na jedno drvo i uberem plod, kada sam to uradio uzeo sam jedan griz i rekao sam Kireiu kako je ovo preukusno i da treba još toga da naberemo.



Malo zanet momak
Podjetinjeni Aburo mi je od ovoga puta napravio vrtić, nije mi bilo jasno dal je on bio za kriviti ili ovo unazadjenost godina. Od kako je se smanjio i zadržao svoju trenutnu formu tako je se i ponašao, trenutno je odluči da istog momenta proba nepoznato voće koje je se nalazilo na drveću ovog ostrva.

"Možda i ne bih bilo loše da sakupimo par voćki ako su toliko dobre."



Ni na nebu, ni na zemlji.
Čuo sam Kireiev predlog i odlučio sam da ga poslušam. Popeo sam se na još koje drvo dobacujući voćkice Kireiu. On ih je stavljao na brod. Voćke su bili jako velike i teške pa sam se brzo umorio na šta je Kirei odlučio da će dalje meni da dodaje, a ja da trpam u brod, ovo bi moglo da nam posluži kao izvor hrane narednih par dana. 



Malo zanet momak
Klasični Aburo posao je bio previše naporan za njegovo djetinjasto tjelo, samo mi nije jasno zašto je mislio da će mu biti lakše prenositi voće do broda. Nije kao da mu neću dozvoliti da proba vjerovatno ima neki svoj razlog zašto oće da se zamjenimo za uloge. Medjutim ubrzo je shvatio da njegove male noge nisu dovoljno izdržljive za prenošenje golemog voća do broda.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Što sam duže prenosio voće tamo vamo, postajo sam sve umorniji, nisam hteo da smetam Kireiu i da ga usporavam, pokušavao sam da održim tempo sa njegovim brzim bacanjem voća, ali su me moje male nogice počele izdavati. Već sam bio na izmaku svojih snaga. Nadao sam se da ću uspeti bar još malo da održim tempo sa Kireievim branjem.



Malo zanet momak
Vidjevši dilemu koja nas je hvatala dobro sam morao da razmislim kako da je rješim i da dadnem momku ulogu koju će moći efektivno da izvršava. Nakon kojeg minuta došli smo do dobrog režima koji se do sad pokazao efektivnim u našem radu, Aburo je sada na krošnama se držao uz stablo pomoću chakre na svojim stopalima i kunaiem ja odvajao voćke od njega bacajući ih ka meni.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Sada je već bilo lakše, Kirei se dosetijo realno jako dobre i korisne ideje, uspeo sam da skinem puno voćkica, Kirei je svojom velikom brzinom bio u stanju da prenosi većke koje su bile jako teške do broda. Kirei je bio jako efektivan u svom delu posla. Nadam se da će ovo brzo da završimo. 



Malo zanet momak
Nakon dužeg perioda rada znoj mi je kapao od puta do broda i nazad, za Abura ne mogu reći isto taj majmunko je gore zaljepljen ko pantličara za ono usrano stablo i kao da to nije bilo dovoljno on je još jednu fino mljackao gore. Ni najmanje nije izgledao umoran i to me je počelo nervirati.

"Prekini se šopati i počni raditi!"



Ni na nebu, ni na zemlji.
Radio sam, ali sam usput počeo da jedem neke voćkice jer sam bio gladan. Nakon što sam pojeo nekoliko voćkica odlučio sam da dalje dodajem Kireiu, ovo bi trebalo da je skoro gotovo. Ovo ranje voća je jako zamarajuće, mogu da zamislim Kireia koji mora ovo da prenosi non stop do broda. Noge moraju da ga bole. Mislim da će puno ovog voća da oteža brod toliko da neće moći da se pomera. Nadam se da kad budemo putovali da nećemo da potonemo zbog težine. Nastavio sam da dobacujem Kireiu voće. 



Malo zanet momak
Nakon dugotaqjnog rada konačno smo završili sa teškim poslom. Voćke su bile na brodu mi na zemlji.... Ali nema veze ovo će se sigurno isplatiti na kraju sada jedino što je ostalo je da nadjemo ovaj hodajući pečat koji je ostavio svoje oznake po zemlji. Spustivši se Aburo počešmo razgledati po tim stopama i odlučišmo tada nešto što nikada nismo trebali.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Razmatrajući dubinu utisnutih stopa bilo je jasno da su tragovi pripadali veoma teškom bići, po obliku utiskane zemlje mogli smo da smanjimo opcije vrste koja je ovo mogla da ostavi. Opcije su spale na bar glavnih izbora od kojih je najvjerovatnija vrsta bila ili neki slon ili neki nilski konj. Sa ovim informacijama Aburo i ja smo se zaputili u istragu ovog bića.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Uspešno smo utovarili sve voćke na brod, nadam se da brod nije preopterećen, kada je i zdanja voćka utovarena video sam Kireia kako gleda nešto u zemlji, ponadao sam se da traži neko mesto gde je zakopano blago, nisam video šta tačno traži sa visine jednog drveta. Odlučio sam da se spustim i vidim šta Kirei gleda. 



Malo zanet momak
Nakon što sma sišao sa vidikog drveta odlučio sam da vidim šta to Kirei gleda na zemlji, odmah sam shvatio da to u šta gleda nisu u opšte dobre vesti. Gledao je u džinovske korake koji su bili utisnuti u zemlju, nisam znao ko je napravio te korake i zašto. Imao sam pretpostavku da su ovi koraci nastali od neke velike životinje.



Malo zanet momak
Aburo koji je praktično mogao do koljena da udje u stope otavljene u zemlji je to iskoristio kao mini poligon za igru. Povremeno je se mogao vidjeti kako iskače iz jednog u drugu rupu. Dok sam ja morao da pazim na bilo kakvu zmija koja bi ga ugledal i odlučila da više ne mora jesti sledećih mjesec dana. Njihova brojnost je bila zabrinjavajuća.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Skakutajući okolo iz stope u stopu nisam pazio na broj zmija. Nadao sam se da me ni jedna neće ujesti. Nadam se da će Kirei uspeti da ubije koju na putu. Moje skakutanje okolo me je umaralo, video sam da mnogo trošim energije i odlučio sam da se malo primirim. Prišao sam Kireiu i pitao sam ga da se popnem na njegova ramena na šta je on rekao da mogu. Tako smo Kirei i ja na njegovim ramenima pratili velike korake. 



Malo zanet momak
Kirei i ja smo išli tako po obali ostrva, koje je bilo jako ogromno. Nismo se mnogo udaljili od mesta gde smo došli. Usput koračajući uzimali smo voćke koje je Kirei pakovao u svoju torbicu. Pitao sam se kako će izgledati nepoznato stvorenje. Pomislio kako će biti zanimljivo da ga prestretnemo. Nastavili smo Kirei i ja da pratimo džinovske korake. 



Malo zanet momak
Tako hodajući prateći korake u zemlji nailizili smo na još više velikog voća. Odlučili smo da uzmemo i da naberemo sebi još malo, čisto da imamo ako budemo bili gladni. Opet sam se popeo na jedno drvo i skinuo par voćki i dobacio Kireiu. Nastavili smo da koračamo putem tragova, pomislio koliko je to stvorenje daleko od nas. Trebali smo možda malo vode da poenesemo pomislio sam.



Malo zanet momak
Malena pijavica je vječito crpjela moju energiju, prije nego što sam znao šta se desilo on se zakačio na moje rame i ostatak puta je smrdeo uz bewskonačno tupljenje mozga koje se pojavljivalo u obliku njegovog mljevanja pored mojih ušiu. Ubrzo su koraci postajali vidno svježiji u mokanom blatu. Bližimo se.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Uskoro smo se toliko približili zvjeri da smo mogli čuti zvukove lomljave i gnječenja sve mogućeg što se našlo u šumi. Stope su prouzrokovale mini potrese ispod našig nogu koji su kroz njih prolazili dalje kroz naše kosti. Ovo bih inače zaustavilo svaku budalu koja bi imala želja da pridje ovako nečemu, medjutim ova dvojica su bila posebno tvrdoglavi shinobi.



Ni na nebu, ni na zemlji.

BORBA SA ZVERI


Nakon dugog koračanja po velikom ostrvu Kirei i ja smo naišli na veliku zver Bakua, to je bio slon iz drugog univerzuma. Moramo da ga porazimo ako oćemo dalje da prođemo. Vreme je da započnemo našu borbu. Kada nas je video Baku odmah nas je napao. Njegov napad nije bio ni malo slab. Treba da se odbrani od toga. 



Malo zanet momak
Nakon prvog napada Bakua odlučio sam da odbranim mene Kireia od jakog napada. Kada sam to izveo stavio sam neke pečate na Kireia da bi ga dodatno ojačao za borbu sa Bakuom. Sad moramo da ga porazimo. Kirei je uleteo u klinč sa Bakuom od kojeg se Baku odbranio još jednim jakim napadom. Onda sam se i ja pridružio i bacio sam laser od čiste čakre, koji je Baku izbegao. Sad je već počelo da bude gusto. 



Malo zanet momak
Džinovski slon vjerovatno teži od tvoje mame je nakon što nas je spoznao i još bitnije vidjeo mrlju na Aburovi obrazima od silnog voća kojeg je nekako uspjeo strpati u sebe nakon koje je istovremeno poludio od bjesa i počeo svirepo da nas napada sa svojim čudnovatim sposobnostima. Sva sreća pa je Aburo uspjeo nekako da uspori napad i ja sa njim da ga izbjegnem.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Na polju se odvajala luda scena, da je neko ugleda vjerovatno bi pomisli je da ili izludio ili totalno lipsao od alkohola. Ipak koliko često neko vidi džinovskog slona koji se borio protiv mladića sa mačem u rukama i djetetom na svojim ledjim.... Upravo to nikad se ovako nešto nije desilo u analima istorije. Medjutim Aburo i Kirei su je stvarali.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Zajedno uz pomoć pijavice koja je svo ovo vrjeme upijala energiju Kireija je ispljunila punu vrjednost nje u broju tehnika kojima je pomagao Kireiu da izdrži u obračunu sa ovim welter teškaškim šampionom džungle. Medjutim Kirei koji je originalno bio na zadnjoj nozi protiv Bakua je sve uspješnije počeo da se bori uz pomoć brojnih pečata.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ovo stvorenje je zaista jako opasno, nedo Bog da je na našem kontinentu, pola najjačih ninja bi pomrlo od jednog njegovog napada. Da imamo nekog svedkoka da piše o ovome verovatno bi ga proglasili ludm. Jedino Kirei i ja imamo toliko ludu sreću da čas moramo da se bijemo sa stvorenjima iz drugog univezuma, čas sa ajkulama i ostrvima koja se teško uništavaju. 



Malo zanet momak
Svaki okršaj izmedju moga zamaha i slonove surle je prouzrokova eksploziu pritiska u svim pravcima koje je nevjerovatnom brzinom udario u drveće te ih čupao iz zemljišta u kojem je bilo već nebrojan broj godina. Što me je još više začudilo je kako je slon bacao nevjerovatno uvježbane napade uz pomoć svoga krzna nalik iglama preko čitave površine tla gdje smo se nalazili.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Što je više Kirei udarao mačem ja sam sve biše i više pucao slona sa čistom čakrom. Svaki moj puvanj je bio neverovatne snage i inteziteta. Ako nisam pucao, onda sam bacao pečate na Kireia da može da uzvrati napad još jačom merom. Svakim napadom slon je izgledao kao da će da pobegne svakog trenutka. Nastavili smo da se bijemo protiv njega. Npetost je rasla kao pritisak u ekspres loncu.



Malo zanet momak
Koncentacija je bila na nivou znoj je pišala sa mene od nevjerovatnog napora koje sam kroz svoje tijelo gurao. Da nisam onoliko trenirao u hramu vjerovatno bih već bi na zemlji u komi od ove borbe. Što je još gore slon se služio podmuklim taktikama kao što je prašenje svojih slina iz surle u svim pravcima, toliko sam se zgadio da sam morao da zamahom stvorim pritisak vazduha koji bi ovo zaustavio.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nevjerovatnost ovoga slona nije bila samo u njegovim podmuklim taktikama ili ogromnoj veličini koju je stekao od par decenija uhranjivanja na ovom ostrvu. Što je bilo zanimljivije je da je na svojoj glavi imao par poveza koja su držala u mjestu dio oklopa koji je prektivao početak njegove surle. Počeo sam da imam sumlje da je ovaj slon bio utreniran.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Slon se služio jako odvratim načinima odbrane. Bilo je to jako gadan prozor, nakon samo nekoliko minuta izbacivnja slina, područije oko nas je izgledalo kao da se kanalizacija izlila. Slon i dalje nije posustajao sam svojim napadima. Kirei i ja smo se dve više mučili da zadamo bar jedan udarac. Bilo je jako teško prići mu. Od njegovih slina teren bio klizav, što je otežavalo Kireieve napade. 



Malo zanet momak
Zbog stanja terena je bilo nemoguće da se bori na dobrom niovou pa samsvoj mač privremeno ostavio u korice da se odmori dok sam pojačne metke vazduha počeo da bacam na široki prostor koji je obuhvatao slona. Metci su svojom nevjerovatnom brzinom i silnom snagom uspjeli da unište dio terena i napadnu slona istovremeno.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Slon se branio kako je znao i umeo od naših napada, ni jedan nam nije prošao, ovo je bio pravi pakao. Kirei se mučio da mu zada i jedan udarac sa katanom, dok sam ja izdaljine pucao slona sa čistom čakrom. Svaki moj napad čiste čakre je bio neuspešan jer se lon pomerao nenormalno. Ovaj slon izugleda da ima neke pshičke probleme pomislio sam. Nešto nije uredu sa njim.



Malo zanet momak
U jednom tenutku i Kirei i ja smo nabili neormalnu količinu napada na slona, koju je on non šalatno izbegao. to me je nenormalno slomilo, nastavio sam da šaljem čistu čakru koliko sam god mogao, nastavio sam da punik Kireia pečatima, ali i to nije biko od koristi sa obzirom na to da je slon uspešno izbegavao svaki napad. Mnogo neki težak protivnik ovaj slon. Mora da ima neku slabu tačku.



Malo zanet momak
Slon je kao što sam i pomislio najvjerovatnije bio treniran od strane nekoa, njegove vještine nisu bile nešto što bi obična zvjer mogla da stekne kroz svoj život. Sve od načina korištenja svoga tjela do odluka koje je donjeo tokom borbe je ukazivalio veliko razumjevanje u obračune kao što su ovi.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Njegov oklop, njegova preciznost, brzina, snaga, njegova inteligencija sve je bilo na nivou prije nezamislivom za obične životinje. Kkao je jedna zvjer izolirana na ovome ostrvu stekla ove sposobnosti. Možda ju je neko trenirao ali čim sam doša na ovu pomisao odma sam shvatio koliko je vjreovtnoća toga malena.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ipak ovo je shitoshi okean koliko ljudi prodje vuda, još bolje pitanje oni koju prodju zašto bih u svome zdravom razumu ikada uzeli od svoga truda i vremena dovolnjo energije da utreniraju životinju do ovih granica. I potom je ostavili ovdje na ostrvu da dangubi svoje vrjeme tako čineći sav svoj trud besmislenim.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Unatoč svoj svojoj inteligenciji naj veći vidni prioritet ove životinje je bio da se osveti onome ko je uzeo njegovu hranu od njega. I pot njegovim reakcijama bilo je sigurno za zaključiti da su sva voća ostrva smatrana kao njegova i zbog toga je ono što smo mi uradili bio veliki grjeh u njegovim očima.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Medjutim ja i Aburo nećemo tako lako odustati ko kaže da su ideali ove zvjeri bili bitniji od naših. Ako ima neko tamo ko tako misli mogu se zasigurno složiti da je glup. Nisam dozvolio sopstvenoj porodici da oduzme ono što najviše volin zašto bih to pravo dao ovome masnome preuhranjenome slonu. Ni u milion godina!



Ni na nebu, ni na zemlji.
Slon je svoje krzno sa nevjerovatnom efektivnošću ispaljivao daleko u visinu koje bih pri povratku stvorilo smrtonosnu kišu igala. Ovo je bilo izuzetno teško izbjeći i na par mjesta odjeća mi je bila poderana od njih. Ovo je bilo van mojih očekivanja, ko bih rekao da me ovaj perverzni slon pokušava skiniti golog. Vrjeme je da mu uzvratim njegovo gostoprimstvo.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nakon dugog vremena provedenog u borbi, Bakuu priziva svoje mladunce koji su mali u veličini ali jaki u snazi. Odlučio sam da na njih pošljam jak napad, ali to ipak nije bilo dovoljno jer su mi kontrirali sa još jačim napadom. Šanse za pobedu mene i Kiria su bile jako male, ali nisu bile nula. Mladunčad su imala jak armor koji ih je dobro štitio. Njihova koža je bila ojačana tim pločicama nalik ciglenim. Biiće ovo jako tešta borba.



Malo zanet momak
Njegovi mladunci su imali veoma jake napade od kojih se teško moglo odbraniti. Moji i Kireievi napadi su bili jako slabi naspram njihovih. Svaki naš napad upućen i mladuncima i slnu su bili blokirani. Ovo je sad već preuzimalo oblik prave borbe, moji i Kireievi životi su bili na crti, ako neuspemo da ih pobijemo možemo da umremo. 



Malo zanet momak
Prema meni i Kireu je išao još jedan užasno opasan napad, teško smo se odbranili. Nakon naše odbrane Kirei i ja smo krenuli sa jakim kontra napadom, Kirei je sa mojim pečatima krenuo ponovo u klinč sa Bakuom. Ja sam opet pucao i slona i njegove mladunce sa čistom čakrom. Ali još jednom bezuspešno. Koliko im je jak armor pomislio sam, ovo je zaista teška i zamrajuća borba. Nadam se da će mo uskoro ovo da zavšimo. 



Malo zanet momak
Mladunčad nsiu ni malo popušatali, na njihovom licu se mogao videti poriv da ubiju i mene i Kireia. Neće mo im to zadovoljstvo pružiti. Jedan moj napad od čiste čakre je uspeo da okrzne jednog mladunca, ali ne dovoljno jako da ga ubijem. Ovo je tenutno jako gusta situacija. Sledeći napad Bakua može da bude koban za mene i za Kireia. Postavio sam još jedan zid da bi mogao da zaštitim mene i Kireia od nadolazećeg napada slona i njegovih maldunaca. 



Malo zanet momak
Kako je borba sve više i više odmicala Kirei i ja smo imali jako male šase za pobedu, morali smo da dalje idemo na sve ili ništa. To je bio jedini načain da nekako izvučemo pobedu. Imao sam veliku nadu da će mo sa mojim sledećim napadom da oborim jedno mladunče, ali bezudčpešno još jednom su mi uspreli da izbegno napad. Seldeći napad mora da bude pogodak pomislio sam. Za to vreme Kireia sam ojačao sa još nekoliko pečata da mođe da izvede još jedan napad na Bakua. 



Malo zanet momak
Nakon još jednog izbegnut napada Baku se odlučio za još jednu kontru. Imali smo šansu koju smo veoma lako prokockali. Moramo da uzvratimo najjače što možemo. To sam i uradio, ovog puta sam stavio pečat na sebe i napao jedno mladunče. Mladunče nije imalo kako ovog puta da se odbrani te sam jedno poslao u zagrobni život. Ostalo je još jedno i Baku. Napao sam preostalo mladunče ali bezuspešno. Uspelo je da izbegne moj napad. Zatim je Kirei napao, ali bezupešno.



Malo zanet momak
Odlučio sam još da se jače ojačam i da napadnem mladunče koje je ostalo živo. Napao sam ga sa čistom čakrom, na moju sreću nije uspelo da se odbrani te je još jedno završilo u zagrobnom životu. Ovo sad se vratilo u normalu. Bijemo se sada samo protiv jedne zveri Bakua. Sad je vreme da ga porazimo sad ili nikad. Vreme je da ova borba ode u našu korist malo. Dao sam još koji pečat Kireu i ponovo je napao, ali bez udspešno. 



Malo zanet momak
Nakon još jednog bezuspešnog napada Kirei i ja samo nastavili da napadamo svim našim snagama. Ponovo kad smo polsali još jedan napad, Baku ga je izbegao i udraio ponovo sa kontrom. Ova borba se vrti oko toga ko da veću i jaču kontru. Biće dobro ako pobedimo ovo stvorenje. Posalo sam jednu strukturu da zašititi mene i Kireia. 



Malo zanet momak
Koliko je ovo paćenje pomsilio sam, samo idemo napred nazad nondtop, nikako da niko od nas ne napravi neki progres u ovoj borbi. Svi neko drže svoje polje i ne daju da mu napad priđe. Kirei i ja smo već bili jaku omrni i smoreni ali smo nastavili da kontriramo napadima, sve je ukazivalo na to da Kirei i ja možemo da pobedimo.  



Malo zanet momak