Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Restoran "Sirena Cove Lounge"

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Restoran "Sirena Cove Lounge"

Restoran "Sirena Cove Lounge" Summer-beach-bar-with-cocktails-snacks-against-background-open-sea-generative-ai_372999-14985

"Sirena Cove Lounge" je tropski raj smešten na obali, savršeno uklopljen u pejzaž zlatnih plaža i tirkiznog okeana. Oko bara, palmi lagano mrsi povetarac, a pesak se igra sa stopalima posetilaca. Smeštaj je slobodan, lagani drveni stolovi i stolice pod suncobranima pružaju opuštajući prostor za uživanje u osvežavajućim napicima.

Nije nam dugo trebalo prenego što bi naleteli na tropski bar 'sirena nešto nešto'. Ušli smo, pristojno seli, podigli dva prsta ko u školici kako bi privukli pažnju mlade konobarice.

'Šta ćeš ti Taisei?'

Upitao sam ga, čisto da spremim tu siću od Ryo-a da ga častim.

"Opa gle konobaricu , ova je sigurno 7 od 10"


Možda je rekao to i previše glasno nakon što je seo, konobarica se okrenula sa malo iznerviranim izrazom lica , pa je  došla do njih.

"Ja ću sok neki , bilo koji.. I izvini , možda si 7,5"

Malo blamaž, al neka ga. Nisam ni sam znao šta ću, očekivao sam da će hteti nešto alkoholno, al ajde, i ja ću neki sok, čaj.

'Jedan čaj za mene. Stavi neke travke, bobice, nešto. Iznenadi me'

Biću srećan ako mi ne sipa otrov u čaj zbog ovog tupana.

"E meni gaziran sok, obavezno kada malo bolje razmislim"

Dobacio je dok je konobarica odlazila.

"Ne piješ alkohol , to je dobro. Nije pametno da nindža pije nikada, dobro je biti na oprezu"


Taisei je gledao sa strane, malo se uozbiljio i dete koje je do malo pre bacao šale sada je skroz nestalo..

'Nije da ne pijem.. Retko, al više ga koristim u medicinske svrhe'

U medjuvremenu, konobarica je donela svakome svoje piće. Meni neki za promenu - ledeni čaj - a Taisei-u neki sok sa bubble releasom. Uzeo sam gutljaj, i iskreno prijatno me je iznenadilo

'Nije loše'

"U medicinske svrhe" - pogleda čudno ka Isaaku, "Znači ti si medical nindža?"


Uzeo je gutljaj svog soka, ali zatim je zastao i razdrao se vidno iznerviran.


"Jebote ti 7,5 , nisi stavila led bre. Aj sada donesi novi"

Konobarica je vidno bila iznervirana, ali je pokazujući srednji prst krenula po novi sok.

'Jeste, medicinski šinobi sam. Il barem, pokušavam da budem. Sve je ovo nešto amaterski, al znam po koju tehniku tu i tamo. Nije najbolje, al kad tad će da posluži.'

Na dlanu sam mogao manifestovati svoju zelenkastu medical chakru, u želji da pokažem Taiseiu.

"U pa super , treba mi jedan saputnik koji je medical ninja. Šta misliš da odemo možda u neke zajedničke avanture?"
 
Taisei ništa nije slagao, već par godina luta sam svetom i imao je puno povreda, u tim trenutcima je uvek razmišljao eh šta bi bilo da ima medical ninžu sa njim i eto to se sada ispunilo.

'Eto, što da ne. Još malo više da se upoznamo i to će biti to, deluješ mi okej'

Gutljaj po gutljaj, ispijao sam ledeni čaj. Ne znam šta je Taisei konstantno lupao za konobaricu, al meni je izgledala slatko.

'I meni bi svakako odgovarao saputnik'

"Dogovoreno brate. Onda smo od sada na dalje saveznici. "


Kako je to rekao nova flašica njegovog soka je stizala, dok je Taisei uzimao gutljaj soka, i dalje je posmatrao naokolo, a zatim vratio pogled na Isaka.

"Živeli , za nove avanture, nadamo se da će ih biti!"

Uzeo sam to malo ledenog soka što mi je ostalo u čašici, i nazdravio sam sa Taisei-em.

'Za novo prijateljstvo i za nove avanture! Živeli!'

Kucnuli bi čašu a potom bih eksirao ostatak. Kako sam završio, konobarica je odma pristizala sa drugom čašicom ledenog čaja, po mogućnosti poslednjoj

Kucnuo je čašom i njegova prijateljska narav se odjednom promenila.

"Nego nisam te pitao savezniče , kakve ti žene voliš? "

I dalje je zurio u konobaricu koja ga je neprijateljski gledala, pa joj je dobacio.

"Šta ti je bre ženo, tako se ne dobija bakšiš."

Nije mi se svidelo kako se Taisei obraćao prema konobarici, mora da su ga balončići malo lupili u glavu.

'Šta ja znam. Zanimljive? Nemam neki specifičan ukus. A ti?'

Kako mi je donela piće, ubacio bih joj po koji ryo u dlan, čisto da nas još malo toleriše prenego što nam da šut kartu iz bara

Eto šta priča. Ja inače obožavam žene koje znaju da igraju šah, to znači da je inteligentna i da će biti dobra majka , a ne kao ova glupača..

Pokazivao je u pravcu konobarice ali tiho kako ga ne bi čula, pošto im se smešio izlazak iz ovog bara ako nastavi tako.

Opet, izignorisao bih njegovu provokaciju na konobaricu, ipak nije mi ništa loše uradila da bi je sad prozivao. Ćutljivo, uzeo sam još koji gutljaj prenego što sam nastavio sa konverzacijom

'Ne znam, da zna da kuva, čisti, i šta bi mi više trebalo?'

"Ma da. Mislim trebamo se potrefiti mentalno , ako je to uopšte moguće. HAHAHA"

Glasno se nasmejao uzimajući još jedan gutljaj, zatim njegov personality se skroz svičovao i pa se obratio konobarici.

"Izvinite , jel mogu dobiti još jedan sok ,molim Vas"

Kako se malo smirio Taisei, ja bih se obratio slatkoj konobarici

'Meni ništa više. Hvala. Ako može donesi mi račun da platim'

Ona se nasmešila blago, a ja bih se obratio Taiseiu

'Ja pokrivam ovaj račun, ti sledeći, može?'

Znajući dobro da ću da ga oderem za nekog jastoga od 100000 ryoa sledeći put hehehe.

"Ma naravno"

Taisei je uglavnom vešto izbegavao da plati svoje račune, nekada bi otišao do toaleta a nekada bi samo svojim nindža veštinama nestao, zato je i bio tako bogat.

"A da pojedemo nešto hmm? Ogladneo sam iskreno od ovolikog soka."

'Brate šta bi ti jeo u baru. Eno pitaj je da ti da da glođeš slamčice od bambusa'

Bar nije nešto bio poznat po hrani, možda su imali neke slatkiše, gluposti, al ja svakako nisam bio toliko gladan da naručujem. Što bi se reklo, imam leba i sira kući.

"Izvini , za malo pre, da li možda imaš nešto da se pojede"


Odlučio je da bude fin kako bi konobarica ne bi nešto uradila sa njegovom hranom, ukoliko imaju uopšte nešto da se jede. Posle kratkog razgovora naručio je neke pitice da jede, sav srećan što će utoliti svoju glad.

Kad neće on, ja ću. Uzeo sam slamčicu od bambusa. Stavio sam je u usta, i počeo da glođem ko dabar. Po nekim pričama, zdravo je bilo za zube zbog vlasi, služile bi kao četkica za zube.

'Prijatno ti bilo'

Rekao sam Taiseiu

"Brt uzmi da jedeš nešto. Šta žvaćeš to?Hvala."

Reče dok je konobarica donosila pitice i novi sokić, Taisei je gledao i razmišljao kako ovo na najbrži i najefikasniji sve pojede.


"E sada si 8, da znaš hahahha" - dobaci konobarici dok je odlazila

'Brate, da sam gladan, uzeo bih i smazao bih ti pitice. Kažu da je bambus dobar za zube. A i malo je sladunjav'

Rekao sam mu to dok je bacao foru konobarici. Ja bih završio svoj sok, čekajući njega da završi sa hranom.

"Pa ne bih ti dao, uzmi svoje ako hoćeš"

Uzeo je prvo slane pitice, pa je zatim prešao na slatke tako punih usta je rekao.

"A ček, odakle si ti?"

Setio se da je on neko selo spominjao , ali nije ga baš tada najbolje slušao, to mu se uglavnom desi kada priča sa nekim a razmišlja o nekim svojim stvarima

'Ma nema šta hoćeš nećeš, jel smo saputnici ili nismo?'

Nasmejao sam se, normalno da mu ne bih uzeo. Na njegovo pitanje, odgovorio sam

'Shiburu Kotan, nedaleko odavde. Nije baš selo, više kao oblast. Živim trenutno u kolibi. A ti? Predpostavljam negde severno, spominjao si ledaru.'

"Ma uzmi, šalim se"

Nije se šalio , shvatio je da neće uzeti pa ga je zato i ponudio, nije voleo previše da deli svoje stvari.

"Ja sam iz Notihari sela , too je baaš severnooo odavde , na vrhu planine, led sneg led sneg led sneg i tako. Al je lepo.."

'Ako sudim po ovom hladnjikavom piću, složio bih se s tobom. Voleo bih da posetim tvoje selo jednog dana.'

Rekao sam mu sa osmehom, to sam zapravo i mislio. Hteo sam da posetim planine, al opet pomalo je opasno ako si neiskusan u tim delovima. Srećom, sad imam Taisei-a kao vodiča

"Brate , uništeno je pre 10ak godina."


Nije hteo previše da priča o tome, ali videlo se da je uozbiljio usred razgovora, nakon par minuta ćutanja opet je krenuo.

"Uništili neki debili, ali dobro šta je tu je, ko ih jebe"

'Izvini, nisam znao.'

Malo je bilo neprijatno, nisam baš očekivao takav odgovor od njega, a i ozbiljnost. Nema veze, nastavljamo dalje, valjda je sve okej

'Možeš posetiti moj kraj nekad ako budeš željan, nije ništa poseban al drag mi je.'

"Šta ima tamo da se vidi? Opiši ga malo.Jel isto kao i svako drugo selo ili? Pošto sam posetio previše iskreno , mrzi me malo"


Jedući svoje pitice , razmišljao je o selima koje je posećivao na misijama i van njih , svako je izgledalo isto.

'Pa, kao prvo, nije selo nego ona moja kolibica, sad sam ti je spomenuo. Kao drugo'

Žvakao bih onu bambus slamčicu

'Pa ono, okružen sam šumom punom svitaca. S jedne strane noći mogu biti prelepe, al zato leti ima komaraca..'

"Ne volim komarce, volim šume. Ček tvoja kolibica je čitavo selo. Ne kontam"


Čudno je gledao u Isaka , ne razumevši ga iz prve, nakon što je završio sa jelom nastavio je.

"E inače nije mi uništeno selo , šalim se"

'Ma marš'

Rekao bih, bacajući izgriženu slamčicu ka njemu poput senbona. Srećom, nisam ciljao baš ka njemu nego u stranu. Svakako, bio je i više nego kvalifikovan da je odbije.

'Uništi čoveka. Ne živim u selu, živim u kolibi. Izolovan sam. Imaju okolna sela, al nisam baš neki deo njih. Moji su voleli samoću'

Prasnuo je u smeh nakon što je Isak bio vidno iznerviran , izbegao je slamčicu a zatim saslušao njegovo objašnjenje.


"Aha, jasno. Mislim i moja koliba je udaljena od prometnog dela sela , izgleda da imamo dosta toga zajedničkog. I ja volim samoću samo me je malo smorila iskreno. "

'Da nije bilo te samoće, ko zna dal bi uopšte danas ispijali piće, ako me razumeš'

Imao sam taj neki kiseli osmeh, al ubrzo sam se uozbiljio.

'Slobodno i ti opiši tvoje selo. Samo da ne bude opis da je u ruševinama, hvala.'

"Pa u ruševinama je.. Mislim nije al kao da jeste."

Opet je zverao sa strane kao po običaju tražeći neku zanimaciju, a potom je vratio pogled ka Isaku.

"A mislim ono , selo kao selo , led sneg i tako to. Nema ničeg zanimljivog osim medveda Shira na vrhu planine. Moj drug Shiro"

'Imaš medveda kao ljubimca??'

Upitao sam zainteresovano. Pretpostavio sam da je polarni, za to mi nije sigurno trebao opis, al sama činjenica je bila baš kul.

'Ja iskreno nisam bio te sreće, al jednog dana nadam se da ću imati potpisan ugovor sa summonima.'

"Pa nije ljubimac bre. To mi je prijatelj. Mislim posetim ga kako kada. Sad se već nismo videli dugo , valjda je živ. Kakve sreće?"


Pokušao je objasniti svoju dublju povezanost sa Shirom ali mu nije baš išlo.

"Nije on summon, on je medved, a šta bi voleo da imaš kao summoninge?"

'Iskreno, nemam pojma. Puževi su kul, imaju valjda neku povezanost sa medical ninjutsum, što ima neke veze i sa mnom..'

Nisam imao pooojma šta bih želeo kao summona da imam, al shvatio sam da ni oni nisu samo životinje. Imaju osećanja, pričaju. Razumeli smo se i u tom pravcu ako ništa.

"Čekaj , jel postoje summoni , medvedi?" - zaintrigirano je upitao

"Da moj Shiro bude kralj medveda, uh ala bi to bilo kul" - Taisei je zakolutao očima razmišljajući o tome kako se Shiro bori sa njim u bitci

"Brate , puževi su smor iskreno"

''Iskreno, nisam toliko edukovan na tu temu. Al što da ne, možda postoje'

Rekao sam mu, čisto kako bi mu zagolicao maštu još malo. Malo me je iznervirao njegov odgovor na puževe, al svako ima svoje mišljenje

'Ma šta, meni su baš kul'

"Uuuuuuuu medvedi, razmisliću o tome. To bi bilo kul iskreno, a ne kao puževi"

Rekao je to kako bi još malo pecnuo Isaka da se iznervira a zatim nastavio.

"Mislim brt , oni su spori , šta oni mogu da urade. Zamisli tvoji puževi protiv mojih medveda, ko bi pobedio a a ?"

'Ma šta ti znaš. Udarili te mehurići bree'

Rekao bih, zajebavajući ga što je pio gaziran sok

'Ne znam ko bih pobedio, al možemo testirati ako ih jednog dana budemo imali, a?'

Predložio sam mu, znajući dobro da bi moji ludi puževi pobedili

"E bravo. Još jedan sok molim te!"

Uputio se nasmejan konobarici , dok je ona samo odmahivala glavom, najverovatnije se pitala kada će otići više

"Ma šta imam da isprobavam , kada ja znam ko bi pobedio. Puževi naravno, hahaha najjače!"

'Samo se ti zajebavaj, jednom u borbi ćeš biti ozledjen i mene neće biti tu, šta ćeš onda? Ćeš dozvoliti pužu da te miluje. E moj Taisei.'

Odmahnuo bih rukom, a potom konobarici

'Daj taj račun, dosta je ovaj pio, radi ga glukoza'

"Hah , pa bre bi umro , nego ta mala služava bića da idu po meni, fujj"

Odmahivao je glavom zgađeno na samu pomisao da ga miluju puževi

"Još jedan sokić i neću više stvarno ne znam šta mi je."

Konobarica je dolazila sa sokićem, al ne može. Pokazao sam joj rukom da ne prilazi, ogrešiću seeee!

'Dosta je bio sokića, evo tebi lepo hiljadu ryo-a, lepo se počasti, a mi ćemo polako da krenemo, a Taisei?'

Upitao sam ga, iako sam već odlučio da bacamo šturu odavde

"Uf u pravu si. Sjebaće mi se jetra od ovoliko sokića. Ćaoo 8,55 devojkoo."

Mahao je konobarici dok je izlazio iz kafića, pratio je Isaka ne znajući gde tačno ide , samo je išao.

"Ma nemam pojma , aj vodi ti"

'Malo tebi treba da budeš srećan, znaš li to a Taisei? '

Rekao sam kao odgovor na to što je kontinualno povećavao skor očigledne devetke, al nema veze. Ustali smo, a potom izašli iz bara, kretajući se laganim koracima u svet.