Usred takve divljine, Nova Zenith je znao da mora ostati budan i oprezan, spreman suočiti se s bilo kojom prijetnjom koja bi mu mogla prići s neistraženih staza ovog drevnog mjesta.
Dok je Nova Zenith pažljivo koračao kroz te stare ruševine, osjećao je prisustvo prošlosti kako ga obavija. Svaki kamen, svaki trag bio je poput priče iz prošlih vremena, koja je čekala da bude otkrivena. Međutim, nije zanemarivao ni sadašnjost – hladna rijeka koja je tekla uz rub ruševina podsjećala ga je na snagu prirode koja je vladala ovim prostorom. Bio je to trenutak u kojem je Nova Zenith osjećao povezanost s prošlošću i sadašnjošću, spremajući se za sve što budućnost donosi.