Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Yadonichi Planine

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Yadonichi Planine

Yadonichi su mali planiski venac koji se prostire na zapadnom delu 45-te Oblasti
One imaju velik kulturni značaj i smatra se da su stare milijonima godina u nazat
To je dom biljke Anashini koja raste samo u tim planinama i cveta u u kasno proleće
Planine su vrlo bogate šumarcima i potocima 
Smatra se da su se Ninje obračunavale na vrhu planine i da je samo najači ostajao
Planine trenutno služe za turizam i odmaranje u kolibama koje tamo postoje

Nagahito je došao do velikih planina on se divio njihovoj istoriji i veičini


On se šetao kroz planinske puteve koji su bili lepo sređeni 


Planine su bile venačne nisu bile nešto visoke ali su bile predivne i prelepe


Nagahito je našao jedno mesto na koje je imalo 2-3 klupice


Nagahito je seo i razmišljao šta bi on mogao da pojede sledeće


On je posle toga ustao i zaputio se nazat ka svojoj kući jer je ogladneo

Nakon što sam se vraćao od reke kaguya naišao sam ogromnu venacnu planinu koliko je bila velika na vrhu je nje je bio sneg razmišljao sam da li da se popnem na nju i malo odmorim pa da treniram na kraju sam ipak odlučio da se popnem na vrh planine

Uhh popeo sam se na planinu bio je dugačak i opasan put u jednom trenutku sam zamalo sklizne i zamalo pao to bi mogao da bude kraj moga puta da postanem ninja ali na sreću izgleda da sam se bezbedno popeo onda sam odlučio malo da se odmorim pa da krenem da treniram da bih postao jači

Prošlo je dosta vremena izgleda da sam malo zaspao ali nema veze sada sam spreman da treniram bolje nego ikad radio sam skleroze i trbušnjake čak sam i trčao nakon što sam se iz trenirao odlučio sam da krenem dalje i da radim nesto drugo mozda da otide do svoje kuće ili da odem do ramen prodavnice

Dok se Mitsui priblizavao planinama postajao je sve odlucniji u svojoj nameri. Posto je Mitsui morao da predje planine da dodje do svog odredista zastao je da pogleda kartu i shvatio da treba da prodje kroz zemlju vode za koju se tad pricalo da je krcata kriminalom i dzeparosima, ali to ga nije zaustavilo i nastavio je dalje.

Put preko planine bio je mnogo tezak i strm. Bilo je dovoljno da se jednom okliznes i pao bi skroz do dna, a pitanje je da li bi preziveo. Mitsui se odlucno penjao uz planinu i time cinio sebe fizicki jacim, dok ju je prelazio zaradio je neke manje povrede, ali nastavio je dalje.

Nagahito je došao do planina znajući da je iza njih selo


Na njegovoj faci mogla se videti velika trauma koju on nije mogao da objasni


On je hodao kroz planine sa raširenim očima i čudnom facom


Nije mogao da se kontroliše te je non stop padao na zemlju i ustajao


Nagahito je u sebi govorio


Slab si Nagahito slab si


Govorio je uzastop dok nije stigao do druge strane planine i ukročio u selo

Dok se penjem uz planine gledam selo koje se vidi jos bolje sa vrha planine.
Necu vise da gledam prema selu dok ne dodjem na vrh. Svakim korakom sve sam blize vrhu. Jos malo hodanja i stizem na vrh. Nadam se da gore nema nikog da me ometa.

Stigao sam na vrh planine.
Yadonichi su male planine koje se nalaze zapadno od sela. Ima puno potoka koje cine ove planine jos bogatije i ljepse. Legenda govori da su se jake ninje borile na vrhu, a samo su najjaci ostajali.
Govorio sam dok sam gledao selo.
Selo je divno, a sa ove visine imam osjesaj kao da sam na vrhu svijeta. Jos malo cu biti ovdje i moram se spustiti dole.

Yadonichi Planine  RruX9bG
FLEŠBEK MISIJA JER SAM NA EVENTU!

Došao je na poljanče da pokupi živote ljudi sa poternica.  Da u poslednje vreme misije su se svodile na jedno, prolivanje krvi. Možda malo staromondo i divljački ali ako je to ono što ljudi traže u zamenu za pare nije imao problem sa tim. Otac ga je učio da je u svetu šinobija bitno međusobno poštovanje, a najveći znak poštovanja bila je fer i časna borba do smrti.

Dolazi na poljanče vidi 2 lika sa poternice što mora da ih ubije i prilazi im. Posle kratkog razgovora lepi na njih papirne tagove.

#card344
8x na jednog 8x na drugog

po 400dmg

The member 'Tsubasa' has done the following action : #RP-OPCIJE


'NPC Chunin' :
Yadonichi Planine  #world190 Yadonichi Planine  #world189

Protivnici koji su mu danas zapali bili su tvrdice teški za ubiti. On nije časio ni časa i brzo je izbegao njihove napade. Zatim je istom merom kao na početku uzvratio paru chunina. Trava na poljani šuštala je dok je vetar nasumično prolazio kroz nju i češljao je.

#card1
Izbegavam protivnički napad od 400dmg.

#card344
8x na jednog 8x na drugog
Ne kombinujem damage bombi svaki posebno al ukupan dmg ih ubija.

The member 'Tsubasa' has done the following action : #RP-OPCIJE


'NPC Chunin' :
Yadonichi Planine  #world182 Yadonichi Planine  #world183

Protiv vremenskih nepogodica koji ovi baciše na njega ovaj jednostavno napravi čakra štit oko sebe, pa je za njihov slabašan arsenal postao nedodirljiv, više biće, nedostižan. Chunini naslagani jedan na drugog mrtvi ležahu u travi. Krv i rasprsli delovi tela uništiše prizor. On im odrubi glave da preda u prvu stanicu u kojoj će i unovčiti ovu rabotu uz njihove poternice.

300def
#card5

Otisao sam da se oputstim u prelepom pejzazu suma uz prelepe cvrkute ptica. U daljini sam video cak i dva sinobija kako se bore, ali me to nije previse zanimalo.
Otisao sam do obliznje kucice koja sluzi za odmor, vrata su bila otvorena, neko je vec tamo...

Krenuo sam na putovanje jer mi je dosadilo u selu i htio sam da malo vidim ovaj svijet.Krenuo sam preko nekih planina i put nija bio lak.Pocela je da pada noc a u daljini sam video svijetlo.Kada sam se priblizio vidjeo sam da je to neka stara napustena kucica.Krenuo sam prema njoj pa mozda i prenocim tamo.

Pre nego što je krenuo putem pećine, on zastade u predelu Yadonichi planine. Pored zeca kojeg je ulovio on poče da se premišlja oko toga da ulovi još nešto. Vrlo brzo je odustao od te ideje i jednostavno se uputio u pravcu gde se nalazila njegova pećina. Na obali reke koja je tekla u blizini je napunio svoju čuturu.

Došao bih sa braćom i ocem do ovih veličanstvenih planinskih venaca koji se pružaju sa desne strane sela a između njih i sela je reka na kome samo selo leži


Moj otac bi rekao nama trojici vrlo strogim glasom sledeće reči


Pošto je Fumetsu najstariji Wangetsu i Hangetsu ce se boriti 2 na 1 protiv Fumetsua. Da li se svi slažete


Svi bi smo pogeldali jedni u druge te bi smo jednoglasno odgovorili 


DA!

Svi bi smo uzeli naše drvene katane. Koristili smo drvene da nebismo nekog kobno osakatili pošto smo svi bili kvalitetni mačevaoci.


Borba bi bila definitivno ne fer jer je 2 na 1, ali ja sam bio i fizički jači i pametniji od njih dvojcei to je balansiralo sve 


Boril bi se neko vreme ali rezlutat je uvek bio isti. Oduvao bih svoju braću ček iako bih bio nadbrojan od njih dvojice


Borili bi se neko vreme i u tom trenutku moj otac bi poivkao


YAME!!! (Dosta)


Saburo je odlucio produziti svoju setnju do Yadonichi planine kako bi potpuno pronasao unutarnji mir. Penjao se uskim stazama, omamljen svezim planinskim vazduhom i pogledom na prelepu prirodu koja ga okruzuje.


Na vrhu planine, Saburo je pronasao mirno mesto s kojeg je mogao posmatrati zalazak sunca. Osecao je kako mu se svaka briga polako povlaci dok je zurio u horizont koji se bojio nijansama crvene i narandzaste. Tisina planine i zvuk vetra stvarali su atmosferu potpune tisine i spokoja.

Saburo je sproveo neko vreme sedeci na steni, reflektirajuci o zivotu i zahvaljujuci na trenutku mira koji mu je planina pruzila. Svestan je bio trenutne prisutnosti, osecaja slobode i harmonije s prirodom. Uzeo je iz svog ranca koji je bio na njegovim ledjima flasu vode.

Kada je odlucio sici s planine, Saburo se vracao kuci s osjecajem obnovljene energije i jasnoce uma. Yadonichi planina postala je njegovo utociste za opustanje od napornog dana, podsecajuci ga na vaznost povezanosti s prirodom kako bi pronasao unutarnji balans.

Moj otac bi gledao u sve nas duboko i naredio nam da se postrojimo kao i uvek. uvek smo se ređali od najsatrijeg do najmlađeg sa desna na levo. Kako bi se znao neki red i disciplina u našim borbenim redovima.


Moj otac bi hodao oko nas i držao nam lekcije o drevnim samurajima i kako su se oni borili časno i pošteno te je povikao na sav glas da ga cele planine čuju


Fumetsu Nadjačao si svoju braću i sazreo si dovoljno da od tebe postane neko i nešto, od mene kao nagradu dobijaš ovo


Rekavši to skinuo je katanu sa svog struka i ponudio je svom najstarijem sinu isto


#card353


Pogledao bih u oca te u katanu, kako poštovanje nalaže prvo bih mu se poklonio (tradicionalan japanski način) te bi potom izgovoiro sledeće reči


Hvala na ovoj oštrici, čuvaće me od svih zla i postaće moj najbolji prijatelj



BUSHIDO SAGE
Saburo je pazljivo koracao niz staze Yadonichi planine, prateci krivine i uspone koje mu je teren postavljao. Sada je fokusirao svoj korak kako bi odrzao ravnotezu, povremeno koristeci stap za podrsku. Pod nogama su mu se smenjivali razliciti tipovi tla - od sljunka do mekanog zemljista.

Dok se spustao, Saburo je uzivao u pogledu na okolne padine i sumske pejzaze koji su prolazili pored njega. Planinski vazduh je bio svez i cist, a zvuk koraka i prirodnih zvukova dopirao je do njegovih usiju. Svaki korak niz planinu donosio mu je osecaj oslobodjenja i spustanja tereta sa ramena.

Ponosan na svoji novi mač vrlo rado bih ga opasao oko svog struka sa velikom čašću i ponosom na svoj novi uspeh. Video sam da su moja braća malo isfrustrirana što sam ja dobio mač a oni ne. Ali opet činjenica je da sam ih napnio ko stare kante i da nisu znali gde se nalaze


Mala tišina bi nastupila i povetarac bi zaduva niz planinu. U tom trenutku moj otac bi pogledao u nas u stroju te bi smirenim rečima rekao. Hajdemo kući sinovi moji sokolovi moji

Došao bih do podnožija ovih veličanstvenih planina i krenuo bih polako da se penjem ka vrhu sa namerom da dođem do istog.


Put je bio strm i mogao sam videti koju divlju životinju i odlučio sam da napravim pauzicu na maloj kamenoj platforimi koja stoji tu kao naznaka svim planinarima da su na pola puta do samog vrha ovih veličanstvenih planina i da naprave pauzu, jer će im još ovoliko trebati da dostignu sam vrh istih

Kako je sunce sve više i više dolazilo ka sveru moje sunce se probudilo u meni i krenuo sam ka vrhu planine jače nego ikad sa namerom da se popnem i verom da me ne mogu zaustaviti u ovom trenutku i da ću se popeti.


Konačno sam dostigao vrh ovih planina i bio sam ponosan na sebe jer sam to uradio vrlo brzo i u ovim ranim satima nema toliko ljudi na ovoj planin uopšteno

Dostigao bih vrh ovog veličanstva prirode i gledao bih kako sam prestigao sunce u našoj trci do vrha ovog lepog mesta. Ponosno sam gledao u nebo i divio se svom napredku od zadnjeg puta


Seo sam i počeo sam da meditiram jer sam osetio da je moja moć monogo jača na ovom vrhu nego kući i da osećam jaču spiritualnu konekciju nego inače i zato mi je cilj da sve češće i češće dolazim na ovo divno mesto

Došavši do samog vrha je bilo predivno posebno u ovom kratkom roku i za ovavo vreme. Sedeti na ovoj maloj kamenoj ploči koja označava vrh ovog mesta je bio veliki ponos i čast za moje uspehe


Bilo je 8 sati i ja sam idalje meditirao i u tom trenutku drugi ljudi su konačno došli. Krenuli su da prave buku i onemogućili mi da meditiram u miru i tišini bez da mi  iko smeta sa ovim.

Ovi ljudi su bili toliko napadni da sam morao da ustanem. Odlučio sam da se spustim i krenuo sam kao maniak da silazim niz ovaj veličanstven vrh. Onda sam se sapleo. Srolao sam se direkt na onu kamenu platformu koja označava pola puta


Malo bih se očistio i odlučio da dalje ovo putovanje nastavim smireno i lagano bez neke velike žurbe i potresanja zahvaljujući smirenošću konačno bih se spustio do podnožija planina bez da opet padnem


Saburo je odlucio potraziti opustanje na Yadonichi planinama. Penjao se stazama koje su vodile ka vrhu, udisuci svezi planinski vazduh i uzivajuci u miru koji su mu priustile visoke stene i guste sumske povrsine. Hteo je opet biti na Yadonichi planini zato jer je prosli put bilo predobro.

Kako je stizao sve vise prema vrhu, Saburo je primetio kako se okolina mijenja. Drvece postaje redje, a pogled na okolne doline postajao je sve impresivniji. Sunceve zrake probijale su kroz krosnje drveca, stvarajuci igru svetla i senke na stazi.

Na vrhu planine, Saburo je pronasao savrseno mesto za opustanje. Sedeo je na steni s koje se pruzao spektakularan panoramski pogled na okolinu. Planinski vazduh i tisina oko njega stvarali su atmosferu smirenosti koju je trazio.

Zatvorio je oci, osluskivao zvuke prirode i jednostavno uzivao u trenutku. Yadonichi planine su mu pruzile beg od gradske vreve i priliku da se ponovno poveze s prirodom na dublji nacin. Ovaj put proveden na planinama bio je poput terapije za Sabura, punjenje njegove duse pozitivnom energijom prirode.


Nakon opustanja na vrhu Yadonichi planina, Saburo je pazljivo krenuo niz staze, spustajuci se s visine planinskog vrha. Svaki korak je bio pazljiv, dok je uzivao u promenama pejzaza oko sebe. Drvece koje je postajalo gusce, sumske staze koje su se uvijale niz padine - sve je to doprinosilo prirodnom spektaklu kroz koji je prolazio.

Jednostavno bih došetao do planina i ovaj put ne bih imao energetičku volju da se penjem kao manijak već sam odlučio da laganim koracima dođem do samog vrha i uživam u njegovoj veličanstevnosti.


Polako bih se krenuo penjati dok sunce sija pored mene i balgi vetrić piri ka vrhu planine poverajući svu travu koja se tu okolo mene nalazi levo desno kao neka igra koja se kreće sve dok se vetar ne umori i odluči da je zaustavi

Polako dok sam se kretao savladavao sam razne prepreke kao što su naprimer strmi prolazi, uski prolazi, nedostatak stepenica. Nisam dao da me to slomi i nastavio sam dalje bez osvrtanja nazat sa namerom da dođem do vrha ove veličanstvene planine


Dok sam hodao vetar je u jednom trenutku krenuo divljački da duva sa namerom da me obori ali ne dam mu da me slomi neću posustati tako lako i boriću se do kraja sa njim

Polako ovladavajući vetrovima i jakom prženju sunca uspeo sam da dostignem sam vrh ovog planinskog venca. Vrlo ponsno sam se krenuo penjati uz stepenice koje vode do samog vrha. Desnom nogom bih zakoračio na samu planinu i bio bih vrlo ponosan.


Kako sam došao savladao sam vetar i uspeo se izboriti sa suncem te sam došao do samog vrha ovih planina i trenutno osećaj je bio vrlo veličanstven

Lagano bih pogledao u nebo koje je bilo kristalno plave boje i koje se preklapalo sa belim oblacima. Dok sam tako gledao u preklapanje neba i horzionta sa ovog vrha pogledao sam ka selu. 


U ovom trenutku sunce je obasijalo kroz selo i udaljini sam video moju kuću koja se caklila od svetla u ovim podnevnim satima. Odlučio sam da sam video sve i da bih trebao da siđem

Odlučio bih da se spustim sa ovih planina te sam laganim koracima krenuo dole. Ovoaj put sunce mi je bilo u leđa a vetar je duvao uz mene što me je guralo ka dole ali i to je malo otežavalo put. 


Na polovini puta na kamenoj platforim neki deda je protavao čaj. vrlo rado sam uzeo jednu čašicu iz poštovanja prema starijima i prema njegovoj ljubali za čaj. 


Nakon što sam popio uspešno bih stigao do dna planina. Bio bih vrlo srećan što sam se još jednom popeo pa bih nastavio dalje svojim putem ka zalivu

Došao bih sa ocem i moja 2 brata na planine malo da vežbamo. Pošto sam ja sad bio zvanično samuraj i imao sam pravi mač bio sam očeva desna ruka u treningu ovih mentalnih bolesnika od mojih bližih sakrvnika


Otac je pogledao u mene i rekao mi je da ih preuzmem i da ih malo ja vežbam. Rekao sam im da zauzmu svoj mačevalački stav nakon čega bi oglasio početak sparinga između njih dvojice

Wangetsu i Hangetsu bili su moja braća ali idalje su bili mutavi i nesposobni za moje veštine. Otac mi je rekao da ih treniram i dao sam im dozvolu za sparing. Kako su oni sparingovali video sam mnoge greške te sam ih pauzirao uz jedno glasno 


YAME!!!


Naredio bih prekid duela i tu bi ih forsirao da 100 puta zamahnu mačem pravilno, svaki put kad bi zamahnuli pogrešno morali bi da krenu od samog početka

Oni su besno radili i mnogo puta su pravili greške, najviše mi je bilo krivo kad su pravili greške u 90tim zamasima jer su onda morali sve ispočetka opet da zamahuju. Ali to je bilo najbojle  da se od njih naprave bombe od samuraja.


Tako su radili obojica su došli do 100 i tu sam našao da ih zeznem. pitao sam ih glsno i jasno


Da li ste brojali 0???


Isfrustrirani krenuli su opet od 0 ne od 1 i opet im je trebalo par pokušaja ali uspevali su da se poboljšavaju nakon svakog promašaja

Kad bi konačno bili uspešni oni bi bili vrlo ponosni na sebe nakon što su uspešno uradili sve zamahe koje sam ja zahtevao i svim zamasima kojima sam ih oborio ojačao sam njihovu fizičku i mentalnu snagu da očekuju neočekivano


Dozvolio sam im duel ali to je bila izgleda greška. Dok us oni sparingovali Hangetsu je udario Wangetsua u mač ovaj je izgubio ravnotežu i pao je glavom na kamenje. 

Brzo ja i otacsmo došli sa druge strane terena da bi smo videli Wangetsua kako krvari u predelu desne glave. On je oštetio glavu kad je zveknuo u kamen i ja i moj otac smo se prepali


Moj otac ga je uzeo i razdrao se meni da ga cele planine čuju


Fumetsu! Vodim Wangetsua u bolnicu pazi na Hangetsua, nađi mu neku zanimaciju dok se nevratimo


Tim rečima otrčao je ka bolnici a ja sam rekao Hangetsuu da odemo do grada da ga častim na neke stvari

Dawn je cuo za ovo nevjerojatno mjesto sve nindze su mu pricale za ovo mjesto i kako je ono nevjerojatno lijepo,zdravo i dobro. Dawn je došao i odlučio da ovdje provoditi chakre i trenira. Trenirao je 2 ssta i uvjerio se da je ovo mjesto super!!

Stojim na vrhu planine, promatrajući beskrajne vidike koji se prostiru ispred mene. Snaga i ljepota prirode oko mene ostavljaju me bez daha. Planinski vrhovi se uzdižu u daljini, prekriveni čistim bijelim snijegom ili okupani nježnim svjetlom zalazećeg sunca. Zvuk vjetra koji šušti među stijenama i šumom drveća podsjeća me na moć prirode koja me okružuje. Osjećam se maleno u usporedbi s ovom veličanstvenom ljepotom, ali istovremeno osjećam snažnu povezanost s prirodom. U ovom trenutku, sve brige i problemi nestaju, zamijenjeni osjećajem slobode i mira koji se osjeća u svakom koraku na ovim visokim vrhovima. Ovo je mjesto gdje se duša osjeća slobodnom, gdje se misli jasnoćom prožimaju s prostranstvima pred nama.

Prošlo je nedelju dana otkako sam krenuo na misiju, putujući kroz raznovrsne predele i suočavajući se sa brojnim izazovima. Napokon sam stigao do podnožja Yadonichi planine, mesta gde su se trebali nalaziti genini koje sam jurio. Bio je to dug i naporan put, ali osećao sam se spremnim za zadatak koji me čeka.

Našao sam skrovito mesto pod planinom gde sam mogao da se odmorim i obnovim snagu. Ovaj deo puta bio je kritičan, i znao sam da mi je potrebna sveža energija i fokus. Seo sam na mekano tlo, naslonjen na stenu, i izvadio nekoliko komadića suve hrane iz torbe. Dok sam jeo, posmatrao sam okolinu, pokušavajući da primetim bilo kakve znakove prisustva genina.

Nakon kratkog odmora, proverio sam opremu i osigurao se da je sve na svom mestu. Oprezno sam krenuo u potragu za geninima, oslanjajući se na svoju intuiciju i veštine praćenja. Yadonichi planina bila je strma i kamenita, ali moje oči su bile uvek na oprezu, tražeći bilo kakve tragove.

Nakon nekoliko sati potrage, primetio sam nešto neobično - otiske stopala u blatu, sveže i jasno vidljive. Bilo je očigledno da je neko nedavno prošao tuda. Srce mi je ubrzalo, a adrenalin mi je strujao kroz vene. Bio sam blizu. Pratio sam otiske, prateći ih prema dubljim delovima planine.