Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Zabavni Park

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Zabavni Park

Zabavni Park Ftp4HHV
Park na ostrvu inace nije tolika atrakcija, ali se jednom u tri godine ovo mesto aktivira sa svim stanovnicima. Dosta standova prodaje se okupi, organizuju se razne manifestacije, kao sto je dolazak ninji i pokazivanje raznih jutsu-a u svrhe zabave.


Još jedan dan počeo je kao i svaki prethodni. Obavivši sve rutine koje je radio svako jutro seo je na terasu u zadnjem delu dvorišta ne bi li uživao u izlasku sunca. Blagi hladni povetarac milovao mu je lice držeći ga budnim. Čekao je da se Reo probudi kako bi nastavili po planu.

Reo se probudio rano tog posebnog dana, uzbuđen zbog jedinstvene manifestacije koja se održavala samo jednom u tri godine. Već je unapred znao da će to biti dan koji će pamtiti. Znao je da ce se provesti veoma dobro, Neo je nazalost vec stigao u park na manifestaciju, nije bio siguran da ce ga naci.


Vreme je prolazilo, a sunce se sve više dizalo ka središnjoj tački nebeskog svoda. Povetarac je još uvek duvao, ali činilo mu se da je sve topliji i topliji. Kako nije više mogao da čeka da se Reo probudi rešio je da se sam zaputi ka parku.

Nakon brzog doručka, Reo je brzo obukao udobnu odeću i krenuo prema parku. Putem je razmišljao o svim mogućim atrakcijama i događanjima koja su ga čekala. Znao je da je ovo poseban dogadjaj gde se okuplja veliki broj ljudi iz celog ostrva i da tako nesto ne sme da propusti.


Zabavni park bilo je mesto koje živne jedno u tri godine i tada se tu može videti i naći svašta. Ovaj dan bio je jedan od tih. Iako su se dogovorili da ovog puta odu zajedno ipak to nije bilo izvodljivo.

Pozdrav. - reče jednom od poznanika kojeg je sreo.

Kada je stigao, park je bio već živopisan i pun energije. Štandovi su bili postavljeni duž staza, a prodavci su s ponosom predstavljali svoje proizvode. Nije mogao prosto u sebi da se odluci od cega prvog krenuti, bio je veoma uzbudjen povodom ovog neverovatnog okupljanja celog stanovistva ovoga malog, ali skromnog ostrva.


Prošavši kroz malu inprovizovanu kapiju našao se u samom centru dešavanja. Iako je ostrvo bilo nenaseljeno ljudi iz okolnih oblasti su tog dana dolazili i velika gužva se uvek stvarala iako je park bio nešto većih dimenzija.

Izvinjavam se. - reče nekom čoveku koga je zakačio ramenom dok se probijao.

Prva stvar koju je Reo primetio bio je štand s tradicionalnom hranom. Mirisi su se širili okolo, mameći ga da proba svaki specijalitet koji je bio ponuđen. Nije mogao da odoli takvoj vrsti hrane, sve je hteo da proba bukvalno po malo sto nazalost nije bilo moguce.

Neverovatno, kakva ponuda hrane !


Sa jedne strane nalazili su se štandovi poređani u jednoj vrsti duž cele ivice parka. Kako od jutra nije jeo, a već je prošlo dosta vremena rešio je da svrati za jedan od štandova sa hranom.

Jedan ramen. - reče prodavačici plave kose.

Gužva nije bila velika pa je bez problema stigao na red.

Nakon što je malo istražio ponudu hrane, Reo je odlučio da poseti štand gde su se prodavale tradicionalne rukotvorine. Tu je kupio nekoliko suvenira za Nea i ljude sa kojima je bio dobar, a nisu imali priliku da posete ovaj neverovatan festival koji se odrzavao na ostrvu na kom su ziveli Reo i Neo.


Dok je čekao da hrana stigne, nalaktio se na štand i posmatrao sam proces pripreme i ljude oko njega.

Zahvaljujem. - reče plavokosoj prodavačici nakon što mu je donela porudžbinu.

Hrana iako vruća nije mu preterano smetala pa je na brzinu pojeo to i poznao prodavačicu.

Koliko sam dužan. - upita i izvadi novac ostavljajući bakšiš.

Usred parka, grupa mladića obučenih kao ninja stajala je okupljena. Reo je s oduševljenjem posmatrao njihovu veštinu i akrobacije dok su izvodili razne jutsu tehnike. Znao je sve fore posto je i sam baratao sa ninjutsu tehnikama, ali bilo je lepo videti kako ga koriste u zabavne srvhe, a ne samo u borbene.

Vau, dosta dobro !


Završivši za tim štandom nastavio je dalje. Glavna atrakcija u tom trenutku bili su dvojica braće potpuno identični koji su izvodili razne trikove sa vatrom. Neko vreme ostao je tu posmatrajući sve tačke koje su izvodili. Ljudi oko bine su aplaudirali i ushićeno klicali. Čak se i njemu samom oteo po neki poklič.

Jedan od najatraktivnijih delova manifestacije bio je turnir u borbi. Reo je sa zanimanjem pratio borbe između vrsnih boraca, fasciniran njihovom veštinom i strategijom.Iako je znao da je ovaj turnir bio vise kao namesten, jer su se borbe vodile kako bi publici bilo lepo za gledati, svakako su ostavili dobar utisak na njega.


Još neko vreme je posmatrao njihov šou sve dok na binu nije došla devojka obučena u plavo. Njena specijalnost bile su tehnike vode. Stvarala je razne balone kroz koje je prolazila, kišu koja je padala samo na određenim mestima, pa čak i mehur koji je pomagao da leti.

Kako je dan odmicao, Reo je odlučio da se pridruži grupi koja je učila osnovne jutsu tehnike. Iako je znao da je mnogo bolji od onoga sto prikazuju ovde, malo se pravio lud radi zabave i predstavljao se kao da nema pojme o jutsu tehnikama.


Svaka čast. - doviknuo je iz publike.

Mehur kojim je letela pukao je, ali umesto da padne i smrska se, pod se pretvorio u jezero iz kojeg je samo par trenutaka kasnije izronila. Odlično je baratala emocijama publike i to mu se jako svidelo. Ali nakon njene tačke usledila je pauza pa je bilo vreme da i on pođe.

U popodnevnim satima, Reo je otišao do glavne pozornice gde su se održavale razne predstave i performansi. Muzičari, plesači i pričači priča izmamili su osmehe na lica svih posetilaca. Bio je zaista ocaran onime sto je imao da vidi, ovo je bio jedan od zabavnjih dana u njegovom zivotu.

Kakav perfomans!


Nastavio je dalje niz ulicu probijajući se kroz gužvu koja se iz sata u sat sve više i više povećavala. Nadao se da će uskoro stići do neke nove zanimacije pošto je već počeo da se dosađuje. Jedan od štandova zapao mu je za oko pa je naglo skrenuo i zaputio se ka njemu.

Kako je dan odmicao, Reo je postao sve više i više zainteresovan za istorijske aspekte manifestacije. Posetio je štandove gde su se prikazivali tradicionalni obrti i zanati. Bio je ocaran onime sto je tu mogao da vidi i sazna, nije bio svestan da istorija moze biti toliko interesantna.


Štand koji mu je zapao za oko kao znak za prepoznavanje imao je nakovanj i čekić. Odmah je pretpostavio da je to neka kovačnica i zato mu je privukla pažnju.

Pozdrav - reče kad je stigao dovoljno blizu ne bi li ga čuli.

Štand je imao izložene neke od radova tog majstora pa se tu zadržao neko vreme.

Jedan od njegovih omiljenih trenutaka bio je kada je sreo grupu starih meštana koji su pričali priče o prošlim vremenima. Njihove priče bile su ispunjene mudrošću i nostalgičnom toplinom. Takve stvari su pomalo dirale Rea, jer je pored ovoga voleo i da cita, ali ne toliko istroijski vezane knjige.

Zaista fascinantno.


Mogu li da probam. - aludirajući na katanu koja se nalazila ispred njega.

Kada je dobio potvrdan odgovor skinuo je katanu sa zida na kojem je bila pričvršćena i odaljio se malo ne bi li napravio mesta oko sebe. Pogledao je čelik i utvrdio oštrinu samog sečiva, a zatim zamahnuo par puta oko sebe.

U kasnim popodnevnim satima, Reo je odlučio da se odmori malo. Našao je mirno mesto u hladu i opušteno se odmarao, uživajući u zvucima prirode i energiji oko sebe. Uzeo je koji sokic kako bi mu sve to donelo lepsi dojam i razmisljao o tome gde je Neo sada i kako se provodi.


Odlična kreacija. - pohvali kovača koji je bio ushićen očekivajući prodaju.

Nakon par minuta cenkanja ipak je odbio pošto em nije bio pri parama, em je katanu već posedovao. Na licu kovača se videlo razočarenje, ali pokušao je da to sakrije kroz osmeh. Nakon što je pogledao još par stvari radi znatiželje nastavio je dalje.a

Uvece park je bio obasjan raznim nacinima za osvetljenja, bilo je toliko dobro da je dan i noc na ovom mestu skroz ostavljalo drugaciji dojam. Nije bio toliko srecan, jer je znao da ce i ovome doci kraj. Ipak, odlucio je da uziva u poslednjem momentima.


Nastavivši niz ulicu našao se opet u gužvi koju nikako nije mogao da izbegne. Još jedno mesto koje mu je zapalo za oko bilo je nešto slično igraonici. Iako to nije preterano voleo danas je rešio da sebi da oduška i proba sve što vašar nudi.

Jedno gađanje molim. - reče ljubaznom čikici koji je tu radio.


Reo je odlučio da provede veče u društvu novih prijatelja koje je upoznao tokom dana. Skupili su se oko vatre, pevali pesme i razmenjivali priče. U tom trenutku se setio Nea i kako bi bilo dobro da je on sada ovde, vec je malo popio te je bio bas veseo.


Kao što se i nadao kada su u pitanju shurikeni i oružija koja se bacaju retko je promašivao. Tako je ovog puta osvojio neko plišano meče roze boje. Ne znajući šta će sa njim okrenuo se oko sebe par puta sve dok nije ugledao jednu prelepu devojku plave kose i očiju.

Kako se noć približavala kraju, Reo je osetio zahvalnost zbog ovog nezaboravnog dana. Bio je zahvalan što je bio deo tako posebnog događaja i što je imao priliku da upozna tako divne ljude. Mozda je to samo bilo jer je popio dosta, pa mu svi bili dobri.


Zdravo ja sam Neo. - pružio je ruku ne bi li se upoznao.

Devojka pred njim bila je nešto mlađa od njega i dosta povučena. Kroz par reči koje je uspeo da joj izvuče iz usta saznao je da je tu došla sa ocem koji je trgovac i da ostaje do kraja tog događaja.


Da li želiš da prošetamo da ti pokažem naše skomno ostrvo? - upitao je direktno ne želeći da gubi vreme.

Asuna mu se svidela i želeo je da je upozna što više. Iako je u većini slučajeva to izbegavao današnji dan je opredelio za to. Brzo su se našli pred arenom u kojoj su se drugi ljudi borili jedan protiv drugog.

Razmisljao je o tome kako ce konačno stici kući, i zavaliti se u krevet. Verovatno je do sada Neo vec stigao kuci, nije on bio tip koji bi si toliko dugo zadrzao kao Reo. Steta sto se ova manifestacija odrzavala samo jednom u 3 godine.


Uh, jedva cekam.


Videvši da je jako oduševljena nije želeo da nastavljaju dalje, već su uz neke grickalice ostali tu i pratili par mečeva. Odmah je primetio da prodaju šarenu lažu i da te borbe zapravo uopšte ni nisu borbe već više neka iscenirana predstava.

Sviđa ti se? - upita je iako je odgovor već znao.

Gledao je u zvezde znajuci da ce se i ova noc zavrsiti i da je sutra novi dan. Trebalo bi uskoro da krenu na misiju, dosta su se odmarali u poslednje vreme i lepo zabavljali na ostrvu. Uskoro bi trebalo da zasucu rukave i krenu u akciju.


Vreme je prolazilo, a njih dvoje su uživali u toj manifestaciji. Doduše više ona nego on, ali njeno društvo mu je prijalo. Bilo je vreme da ona konačno krene kući pa se ponudio da je isprati.

Poklon za tebe. Nadam se da će te ovo podsećati na vreme koje smo lepo proveli ovde. - dao joj je plišanog medu i zahvalio se na druženju.

Polako je napustao i poslednje tragove ovog festivala, svetla koja su dopirala od njega vise nisu objasvala Reo-va ledja. Zapalio je cigaru sa smeskom na licu i laganim koracima se uputio pravac kuci. Bio je zaista zadovoljan ovim danom, nadao se da je ista situacija i kod Rea.


Vašar je bio pri kraju, ljudi su se pakovali, uprezali konje i nastavljali svojim putem sve do luke pa preko mora do nekih drugih mesta. Krenuo je polak kući, ali je zastao na obodu sela popevši se na krov jedne kuće. Uživao je u pogledju koji mu se odatle pruža na samo more i planinu koja ga je okruživala. Ostao je neko vreme, a onda konačno otišao kući.

Agrom je usao u zabavni park o kome je citao mnoge glasine i napokon je dosao da sam vidi park. Uzivao je u zanimljivim stvarima ,prirodi i njenim zvukovima i mirisima prirode i zivotinja. Napokon je sjeo na klupu i imao je osjećaj kao da ce neko važan doci odlucio je da sjedi i da ceka...

Sa svakim korakom Minuzaki se bližio svojoj destinaciji,nakon posjete mirne šume u kojoj se odmorio odlučio je da nastavi svoj put i došao do vzabavnog parka. Još od malih nogu Minazuki je sanjao o posjeti zabavnog parka ali nažalost nije ga ko imao odvesti a i živio je predaleko od njega. Osjećaj sreće se pokazao nakon što je osmijeh se počeo oslikavati na njegovoj faci,plašeći obližnje osobe koje su prolazile.
Jeno dijete je prošlo sa svojom majkom i pogledao u Minazukija:"Mama zašto se onaj čiko smeje sam sebi?"
Minazuki je to ignorisao i shvatio da je malo prestar za zabavni park,te izašao i otišao dalje na svoj put.

Dok koračam kroz park na ostrvu, koji inače nije toliko posećen, osećam uzbuđenje u vazduhu. Jednom u tri godine, ovo mesto se pretvara u središte živosti i radosti, okupljajući sve stanovnike. Svuda oko mene, štandovi su postavljeni, prodavači glasno nude raznovrsne proizvode, od ukusne hrane do zanatskih proizvoda.

Prolazim pored štandova, upijajući mirise pečenih delicija i slatkih poslastica, dok šarenilo boja i raznolikost proizvoda očaravaju moje oči. Zvukovi smeha i razgovora ispunjavaju vazduh, stvarajući atmosferu zajedništva i slavlja. Udaljavam se malo dalje i nailazim na prostor gde se održavaju manifestacije. Ninje demonstriraju svoje jutsu veštine, izvodeći impresivne pokrete i tehnike koje oduzimaju dah.

Deca se okupljaju oko njih, gledajući sa zadivljenjem i oduševljenjem, dok odrasli aplauzom izražavaju svoje divljenje.

Ovaj park, obično miran i tih, sada pulsira energijom i životom. Dok se krećem kroz gužvu, osećam kako se duh zajedništva i radosti širi, povezujući sve prisutne u proslavi koja nadmašuje svakodnevicu. To je trenutak kada se svi okupljaju, deleći sreću i stvarajući uspomene koje će trajati do sledeće velike manifestacije za tri godine."