Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Koga House

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Koga House


Koga House 2713947
Tradicionalna kuća u stilu Saemon. Heien civilizacija u kontlini je često gradila svoje kuće od najprostijih materijala, kao što je slama, elastična drva ili papir. Ova kuća podseća na najjednostavnije kolibe ali je veoma udobna i pruža zaštitu od vetra i hladnoće.


Koga je rano ujutru počeo na radu. Prvo je odlučio da postavi proste zidove, a potom krov od slame i zimzelenog lišča. Koga je vrlo rano počeo sa radom, a u medjuvremenu, čitao je i dalje o jeziku kontinenta, pisao je svoju haiku poeziju i svirao je svoju flutu. Proveo je dane radeći na svojoj kućici.


Umoran od posla ali zadovoljan svojim radom, Koga je ležao na travi ispred svoje nove kućice. Sve suvenire iz svojih pustolovina (do sada) ostavio je u svojoj kući. Čudnu lobanju je stavio iznad svojih ulaznih vrata, kimono koji više ne nosi je zakačio na zid, knjige koje je poneo je ostavio na polici koju je sam napravio, ima kašiku koju je doneo iz Minawari plemena, čaj i svašta još po nešto.


Sutradan, Koga je shvatio da je sada u Heien Kyushu počinje festival Sunca i pirinča. Ovo je podstaklo Kogu da sedne na trem ispred svoje kuće, izvadio je svoj shamsan i počeo je svirati u čast ovog festivala. Melodija koju je svirao je odzvanjala zlatnom šumom ali je melodija toliko bila prirodna i lepa. Svi stanovnici ove šume su definitivno uživali u ovome.


Svirajući čitavo pre podne, Koga se iskreno umorio ali je odmah posle shamsan,a, odlučio da prinese žrtvu u pirinču i čaju. Koga je smatrao da ne treba zaboraviti svoju kulturu i svoje mesto u ovom svetu. Koga je zapalio čaj i pirinač i potom je sve to prosuo u vazduh (to znači prineti žrtvu). Koga nije mogao ni da sluti da će ovo privući njegovog malog prijatelja.


Koga je čitao svoje knjige, pio svoj čaj a onda od jedared u njegovom kimonu se našla. Ona mala lisica je spretno upala u Kogin kimono. Izgleda da je ova mala lija osećala ogromnu ljubav prema Kogi. I Koga, shvativši ovo, odlučio je da ovu malu liju zadrži blizu sebe i da joj postane prijatelj.


Koga je već neko vreme živeo u zlatnoj šumi, činilo mu se da je odabrao pravo mesto za život, mirno jei tiho. Koga je već stvorio svoju rutinu: ustane rano ujutru, dan počinje molitvom i ritualom, posle toga celo pre podne provodi čitajući svoje knjige i knjige koje je sakupio na svojim dosadašnjim putovanjima. I tako ama baš svakoga jutra.


Koga je već danima i nedeljama gradio svoju kućicu, sada je prošlo već dosta vremena i njegova kolibica je sada još udobnija, oko nje je ogradio svoju malu baštu, počeo je saditi čaj i redovno okupljati nove prijatelje. Koga je isto napravio i veoma malo veštačko jezero i sistem za navodnavanje čaja i pirinča.


Koga je proveo celo jutro čitajući ali i hraneći svoje male prijatelje. Počeo je pisati svoj prvi dnevnik i knjigu, celo prepodne je radio na dnevniku i knjizi. Pošto je završio sa svojim jutarnjim rutinama, Koga je još jedared, u čast festivala koji se približava na ostrvu, izveo ritual pirinča i čaja.

Koga se nije osećao usamljeno, ali mu je falila Haruma a često je razmišljao i o svom noćenju u Rekko Teahouse,u. Koga je odlučio da pre nego što ode i proveri šumu i uradi ostale stvari, da malo zasvira na svom starom Shamisen,u. Bio je nostalgičan u vezi ostrva.


Koga skida svoj stari kimono, ostavlja svoj shamisen po strani i pokušava da skine osećaj šume sa sebe. Koga je još uvek mislio o ostrvu, Haruno i čuvao svoju sitnu, majušnu crvenu magatanicu. Ova magatana je postala jedini podsetnik, kako na njegov san tako i na Haruno. Koga je počeo da se sprema da ode do jezera i do šume.


I pre nego što je krenuo da napusti svoj dom, Kogu su pratili svi njegovi prijatelji, do sada, Koga je uspeo da pripitomi nekoliko malenih crvenih lisica. Ove lisice su sa njim provodile čitav dan i retko kada su se odvajale od Koge. Koga izlazi iz svog doma i kreće ka jezeru.


Koga i Hayato dolaze, zatekao ih je suludi prizor: sve u Koginoj kući je bilo uništeno, oranice raskopane, kuća prevrnuta, a Kogina biblioteka je bila u plamenu. Delovalo je kao da je neko došao ovde s namerom da zataška sve i uništi Kogu. Koga je odmah uleteo u kuću i počeo je spašavati sve što je mogao spasiti ali izgledalo je kao da je kuća gprela satima a možda čak i danima. Hayato je dotrčao da pomogne Kogi.

Prizor na koji je samuraj naišao, napumpao je balon brige u Hajatovom stomaku. Nije mario bilo šta da pita, već se hitrim pokretima kretao za Kogom, u pokušaju da pomogne mladiću u spašavanju onoga što se spasiti moglo, mada sudeći po onome što stoji pred očima, skoro da ništa sem gareži, praha, pepela i dima nije ostalo iza vatre koja je i dalje delimično gorela. Isukao je katanu iz svojih korica, a njeno sečivo zasvetle svetlo-plavom aurom. Koncentracijom svoje čakre, preko tenketsu-a na šakama, svojim reikatsu kanalima Hayato je vešto kordinisao naboj čiste čakre koji je rezonovao na oštrici njegovog mača.
Hajato se munjevitom brzinom kretao od buktinje do buktinje, zamahujući svojom katanom. Čista čakra sudarala se sa plamenovima koji su, pod naletima oštrice, sada ojačane reikatsu-om, večno iščezavali, za sobom ostavljajući delove slagalice u vidu pepela, za Kogu da sklapa po sećanjima.

#card197


Naboj čistog reiatsu,a je proleteo pored Koge i ugasio je čitavu (preostalu) vatru. Kogina kuća se našla u pepelu a njegove najvažnije knjige su spaljene, no, mladi Koga je imao sreće, njegova zbirka haiku poezije je bila u njegovom džepu. Kasnije će Hayato biti začudjen zašto je to bilo toliko važno ali Koga će kasnije uspeti da izvrši potpunu rekonstrukciju čitavih knjiga preko haiku poezije, čitavu rekonstrukciju njegovih dnevnika i svega što je zapisao. Koga je uleteo u ostatke svoje biblioteke, pretražio sve što mu je bilo potrebno i pregledao je svaki pedelj gara. Koga se u jednome trenutku ove tragedije našalio pa upita Hayata: "Da li si za čaj?"

Nakon što je pomogao Kogi da ugase požar, Hajato je išao za mladićem poput senke, dok je ovaj skupljao šta se prikupiti moglo. U svemu tome samuraj nije nalazio nikakvu poentu, za njega sve je to bila skupina ničega ali možda, nekim delom, postoji smisao u mladićevoj borbi. Bdio je nad Kogom, kao kakav stražar, naoštren da udari ako situacija bude tako zahtevala. Kogino pitanje je razbilo tenziju koja se od trenutka njihovog susreta tkala u vazduhu između dvojice. Šaljivim tonom, Hajato mu dade pozitivan odgovr. Dok je čekao da se čaj skuva, Hajato izabra sebi mesto gde bi bilo zgodno sesti, ako je igde i bilo s obzirom na ambijent u kojem su se nalazili. Nije mogao da više da ćuti, pa je odlučio da postavi nekoliko pitanja mladiću:

"Koga Yari. Nesumnjivo postaje da je naš susret bio više od puke slučajnosti. Ono što mene interesuje je, zašto bi iko mladiću tvojih godina i manira učinio ovakvo zlodelo? Da li su oni demoni bili tu zbog tebe, mene ili smo nas dvojica bili vođeni njihovom rukom do tog sudbonosnog mesta?"


Ozbiljnost je bila glavna crta Hajatovog lica, oči su mu sijale poput dve zvezde na otvorenom noćnom nebu i Kogi je bilo jasno da je Hajato duboko verovao da mladić zaista može da mu odgonetne ove zagonetke, ili da u najmanju ruku bude taj potreban deo slagalice.


Koga dok je u razbijenom čajniku kuvao čaj za njega i Hayata, pažljivo ga je slušao i pažljivo je upijao njegova pitanja, pa reče: Moj učitelj tengen Han Sora bi rekao da su ovo bile halucinacije i privide, zamke za um ali njegov (misleći na Danzona) napadi su bili isuviše stvarni."

Dok je Koga govorio sa Hayatom, primetio je da mu neke stvari u kući fale, primetio je da je nema ona čudna lobanja sa rogovima. Ovo je izazvalo sumnju kod Koge ali još uvek želi da porazmisli o tome.

Hayato se zahvali Kogi na skuvanom čaju i prihvati vruću šoljicu rukama, činilo se da toplota nije pravila smetnju.

"Tengen, kažeš... Mislio sam da su Tengeni samo deo priči i bajki."


Pažljivo je slušao Kogu dok je on pričao o svojoj istoriji, objašnjavajući samuraju da mitovi nisu samo mitovi u nekim slučajevima. Da ne beše onog susreta sa demonima, Hayatu mu ne bi ni reči poverovao. Medjutim, kako je vreme prolazilo, klupko se sve više odmotavalo.


Dok su Koga i Hayato govorili o mnogim stvarima, mladom Kogi je sinula ideja, "Ako Hayato već zna o demonima, mitovima, Haien i mnogim drugim stvarima, zašto oni ne bi posetili Hayatov dom." Doduše, još uvek ništa ne reče i samo nastavi da razgovara, kako o sebi, tako i onome što im se dogodilo ali i o svom ostrvu i svojim ljudima. Tragedije i opasnosti uvek zbliže čoveka. Koga je nastavio da sakuplja svoje preostale stvari ali je nastavio i da sve pokazuje Hayatu. Za svo čudo, njegova frula sačinjena od posebnog materijala je preživela, kao i nešto odeće, i on (Koga) uspeo je sve to da pokaže Hayatu i da o svačemu ispriča po priču.

Nakon što su razmenili reči uz šoljicu čaja, dvojica nastaviše dalje da tumaraju po ostavštini među pepelom i gareži. Hayatovo oko beše privučeno svetlucanjem crvenkastog predmeta koji je virio iz gareži. On priđe bliže te zaroni šaku u pepeo, vadeći iz njega crvenu ogrlicu. Nežno ju je nekoliko puta promuvao kroz prste, pokušavajući da utvrdi od kog je materijala sačinjena. Pretpostavljao je da se radi o žadu, međutim nije bio sasvim siguran. Prišao je Kogi, pružajući mu tajanstveni, velelepni predmet:

"Koga. Našao sam ovo. Čini mi se da je od žada. Od čega god da je, verujem da ti je ovaj predmet bio drag."

Reče samuraj umirujućim tonom.


Kada je spomenuo žad Koga se odmah seti da je to magatana koju je poneo sa sobom kada je napustio ostrvo. Koga, pošto ga  Hayato dozva, pridje mu i počne mu objašnjavati šta simbolizuju magatane i čemu one služe u Haien kulturi. Koga je shvatio koliko mu je ova magatana nedostajala, ali bio je pravi trenutak da stekne novog prijatelja, te odluči:

[color=#ff6666]"Hey Hayato, da li želiš tu magatanu?'[/color ] Koga samo pruži magatanu Hayatu i dade mu je bez da sačeka odgovor. I reče: "Taman, ta magatana te može podsećati na mene."

Hayato se osmehnuo Kogi, radovala ga je njegova dobrodušnost. Prihvatio je poklon sa obe ruke.
"Govoriš kao da se nećemo više nikada sresti, Koga. Niko to ne može znati. Kako bilo, hvala ti. Rečima ne mogu opisati koliko me ovaj poklon raduje, lepo će izgledati u mojoj kolekciji sentimentalnih vrednosti."

Nakon što je još par puta prevrnuo magatanu po rukama, smestio je u svoju torbicu koja se nalazila u skrivenom džepu unutrašnjosti kimona.


Posle razmene, Koga i Hayato odlučiše da napuste mesto gde je nekada bila Kogina kuća. Krenuli su ka Hayatovoj oazi, a na putu do tamo, Koga je napomenuo Hayatu da mora otići na kratko i da ima nešto da uradi, ali da će, kada se vrati sa svog puta, da mu donese neki poklon. Koga i Hayato su otišli.