Umalo nije prasnuo u smeh kada je zasao u mracne, uzane i napustene ulicice ovog grada...
Sve je bilo tacno onako kako mu je odgovaralo...
Nije mu smetao cak ni smrad od kesa sa otpadom, kao ni od cevi koje su se iznad njegove glave prostirale izmedju zgrada.
Oba su odavno dostigli novi nivo zaudaranja...
Ovo mora odmah biti ucinjeno, samo tako je moguce...
Nije ga bilo briga za kaznu, samo da ga niko ne zaustavi u onome sto je zeleo da uradi...
Osetio je izuzetan nalet bezrazlozne srece, euforiju, ali ne onakvu o kakvoj se inace govori...
Bilo cista bezrazlozna zelja za unistenjem...
Bila je to potpuno prirodno zlo koje to cini samo da bi isto bilo ucinjeno...
Neko bi to nazvao mracnom euforijom, ali Gemzi je to nazivao ,,Karnevalom"...