Konacno stigoh do svoje kuce.. Smorcina, moji neuspeli pokusaji s devojkama su sve cesci ovih dana, no sledeci put sam siguran da cu to uraditi kako treba! Dobro bi mi dosao neki prijatelj da mi pokaze kako se to radi, ipak sam poprilicno nesposoban u ama bas svim aktivnostima izuzev spavanja. Pentrajuci se uz drvene stepenice.. Primecujem da je sve od drveta, ocekivano. Laganim tempom stizem do velikih vrata, s linijama na sebi, zainteresovanim pogledom pocinjem da opipavam kucu, lupkam o istu kaziprstom, s namerom saznanja kakve zvukove prozivodi. Naravno, pre takvog retardiranog poduhvata postarao sam se da pogledam oko sebe, ukoliko bi me neko video, ostao bih na losem glasu u komsiluku.. Ko zna gde sam ja sada i kakvi su ljudi ovde. Otvaram vrata i primecujem da je kuca.. Malecka, pa ja ovde necu imati prostora da koljem zivotinje, a kamoli da ih odgajam. Pih.. Smor.. Ostavljam svoj braukast ranac na kauc crvene boje, potpuno se ne uklapa u okvir svetlo braunkaste kuce. Doduse silmna mahovina koja je zarasla na prozorima poboljsava atmosferu? Predpostavljam, otvorio sam ranac i razbacao knjige po dnevnom boravku, vecinom neke hareme, ljubavne stripove itd.. Sta cu kad mi je to omiljeni zanr, ima najvise drame a i najvise se uzbudim :) Poceh se izglezavati po kuci usled velike dosade, tek sam stigao a vec ne znam cime da se bavim, svasta.. Jedina stvar u mom novom domu koja mi se svidja je to sto konacno imam malo privatnosti, srecom niko ne zivi sa mnom.. A i postaracu se da tako ostane, osim ukoliko ne zakljucam neke jadnike u svom podrumu ili nesto slicno.. Hihi.. S osmehom na licu prelazim u drugu sobu, koja je jos manja nego prosla, naglo gubim osmeh i on prerasta u mrzovoljni pogled.. Lezem na krevet i bacam malu tamnoplavu rukometasku lopticu u zid, hvatam je i bacam ponovo.. I takooo u nedogleeed.