⛩ Cave Bunshi

Skrivena pećina u zemlji šuma je pažljivo sakrivena među gustim stablima i bujnom vegetacijom, nedaleko od uskog potoka koji prolazi kroz regiju. Ovaj potok, poznat po svojoj kristalno čistoj vodi i slikovitim pejzažima, privlači pažnju putnika, ali malo ko zna da se u blizini krije tajno utočište. Hideout je dizajniran tako da se potpuno stapa s okolinom. Ulaz je skriven iza gustih bršljanova i visokih grmova, što ga čini gotovo nevidljivim za obične prolaznike. Ulazni je dovoljno širok da osoba može brzo ući ili izaći bez privlačenja pažnje.

Unutra, hideout je opremljen svim potrebnim za dugotrajni boravak. Drvene grede i kameni zidovi pružaju čvrstu strukturu, dok su prostori organizovani tako da omogućavaju maksimalnu efikasnost i brzinu reakcije. Postoje odvojene sobe za odmor, planiranje misija, skladištenje opreme i hranu. U samoj dubini se nalazi mala prostorija koja je većinu vremena prazna i nije joj još pronađena svrha.

Jedan od najvažnijih delova hideouta je tajni izlaz koji vodi direktno do potoka. Ovaj izlaz omogućava brzo i neprimjetno kretanje u slučaju opasnosti. Pored toga, Divus često koristi potok za snabdevanje vodom, potom i kao prirodni orijentir pri kretanju kroz šumu, a ponekad i za samu relaksaciju i opuštanja misli od stresa.

Divus je sedeo za kamenim stolom u svojoj skrivenoj pećini, okružen mirisima koji su se polako širili prostorom. Pred njim je bio mali šporet na otvorenom plamenu, na kojem se polako krčkao gusti čorbast pasulj. Vatra je prštala ispod posude dok je on pažljivo mešao drvenom kašikom, nadgledajući svaki trenutak kuvanja.

Uz čorbu, na stolu su bile postavljene stare drvene činije, saćasti hleb i nekoliko voćki koje je sakupio u šumi. Njegov pogled je povremeno skretao ka otvoru pećine kroz koji je dopirao dnevni žubor potoka i zvuk ptica koje su se oglašavale u daljini. Perfektna atmosfera za objedovanje i perfektno vrijeme prije nego što krene na jednu od svojih misija ili pustolovina.

Divus je znao da je jednostavnost ovog trenutka retka u njegovom opasnom životu. Dok je čorba krčkala, razmišljao je o svojim budućim misijama, o ljudima koje će sresti i o sledećem koraku koji će morati da napravi. Ali trenutno, sve što je važno bio je miris pasulja i osećaj topline pećine koja ga je štitila od spoljnog sveta.

Nakon svog dnevnog obroka i punog stomaka odlučio je da malo meditira, čisto kako bi opustio svoje misli i potrošio malo vremena prije svoje iduće misije.

Divus je sjedio usred pećine, okružen plamenim bakljama koje bacaju plesne senke po zidovima. Skrštenih nogu na mekanom jastuku od runama, duboko udahne miris tamjana koji se širi prostorom. Njegove oči su zatvorene, ali um je široko otvoren. Razmišlja o nedavno stečenim informacijama, pokušavajući da otkrije šta znače za njegovu sledeću misiju. Zvuk kapljica vode sa obližnjeg izvora dopire kroz pećinu, stvarajući umirujući ritam koji ga vodi u dublje razmišljanje

Divus je stajao ispred svog oltara, gledajući u staru kartu koja je ležala raširena preko kamene površine. Na njoj su bile ucrtane tajne rute i skrivene lokacije, svaka sa svojim specifičnim opasnostima i izazovima. Njegove oči su prelazile preko linija i oznaka, upijajući svaki detalj koji će mu biti potreban.

Polako je zatvorio kartu i pažljivo je uvio, stavljajući je u kožnu torbu koju je nosio oko struka. Onda se okrenuo prema stolu gde je imao uredno poređanu opremu. Uz jedan dubok uzdah, počeo je da pakuje sve što mu je potrebno: kunai noževe, šurikene,  mali svitak sa važnim informacijama o misiji i nekoliko dodatnih rezervi hrane.

Obukao je svoju tamnu odeću i crni plašt obavijen krznom, koja mu je omogućavala lako kretanje i pružala dovoljno udobnosti u toku putovanja. Potom se zaputio ka lokaciji misije.

Divus je pospremao svoj koliko toliko privremeni dom. Znao je da se kad tad vrijeme za nove avanture i nove pejzaže ali u ovom momentu ovo je bilo najbolje mjesto za njega. Kako bi osigurao svoju sigurnost i mogao da usavrši svoje vještine dodatno odlučio je da postavi seal koji će prikriti njega  zajedno sa ovom lokacijom tako da će ona biti sigurna od provalnika. Često je izlazio vani, dal da trenira ili jednostavno malo protegne noge, ali ubuduće defnitivno nije želio da ostavi prazan dom bez nadzora.

Nakon dugog i teškog puta stigao je nazad u svoj skromni dom. Dvije misije uspješne iza njega i dobra nagrada za obe u džepu, znao je da se definitivno isplati prihatiti ovakve ponude u budućnosti. Počeo se polako raspakivati a nakon što je to završio otišao je do obližnjeg izvora koji je bio pored pećine, osvježio se i vratio se da se relaksira, i telo i um.

U skrivenom uglu svoje pećine, Divus je meditirao, duboko udišući miris tamjana koji je ispunjavao prostor. Umirio je svoj um, fokusirajući se na svoje unutrašnje biće. Vizualizovao je sledeće korake svoje misije, osećajući kako mu energija struji kroz telo, pripremajući ga za izazove koji ga čekaju.

Divus je stajao ispred malog šporeta, mešajući gustu čorbu koja se krčkala u loncu. Mirisi začina su ispunjavali pećinu, pružajući mu osećaj topline i udobnosti. Dok je polako uživao u svakom zalogaju, razmišljao je o informacijama koje je prikupio i sledećim koracima koje mora da preduzme.

Divus je sedeo za malim stolom, zapisivajući beleške u svoj dnevnik. Njegovo pisanje bilo je brzo i precizno, dok je beležio misli i strategije. Koristio je ovaj dnevnik kao vodič za buduće misije, a svaka stranica bila je ispunjena važnim informacijama i taktičkim planovima.

U svom radnom prostoru, Divus je brusio oštricu svog kunai noža. Svetlost sveće je treperila dok su varnice letele sa metala. Zvuk brusa bio je umirujući, a njegovi pokreti smireni i precizni. S svaki potez oštrice, osećao je kako se njegova spremnost povećava.

Divus je konačno stigao kući nakon svojih kratkih pustolovina. Otvorio je skrivena vrata svoje pećine i ušao unutra, osećajući poznati miris vlažnog kamena i sveže trave. Skidao je opremu polako, pažljivo odlažući oružje i torbu na svoje mesto. Dok je prolazio kroz skromno uređeni prostor, osvetljen slabim svetlom baklji, osećao je kako mu napetost izmiče iz mišića. Spustio se na stolicu pored radnog stola, uživajući u osećaju sigurnosti koji mu je pružao njegov skromni dom.

Uzeo je trenutak da se priseti proteklih dana – prolazak kroz gustu šumu, susret sa trgovcima u luci stare Lale, mir i spokoj na plaži Katayumi. Svako od tih mesta nosilo je svoju jedinstvenu energiju i iskustva, ali ništa nije moglo zameniti osećaj povratka kući.

Nakon što je stigao sa svoje misije, Divus je stajao ispred svog oltara, gledajući u staru kartu koja je ležala raširena preko kamene površine. Na njoj su bile ucrtane tajne rute i skrivene lokacije, svaka sa svojim specifičnim opasnostima i izazovima. Njegove oči su prelazile preko linija i oznaka, upijajući svaki detalj koji će mu biti potreban. Uzeo je mali kamenčić i postavio ga na mjesto gdje je izveo svoju zadnju misiju kako bi imao zabilježenu lokaciju hrama koji je nažalost morao srušiti.

Dolazak u skrovište uvijek je donosio osjećaj olakšanja. Bio je to prostor gdje je Divus mogao biti sam sa sobom, daleko od očiju svijeta i svih izazova koje je morao savladati. Svakim korakom prema unutrašnjosti šume, osjećao je kako se stres i napetost lagano otpuštaju.

Nakon uspješno obavljene misije u regiji veoma blizu njegove kuce osjećao se uspješno i zadovoljno. Njegova mala pećina - njegov trenutni topli dom. Na ulazu same pećine se zadržao čekajući svog orla pismonošu da se vrati također. Nakon povratka odlučio je da predahne i da se počasti jednim malo vecim obrokom.

Divus je stigao kući nakon veoma dugog putovanja i dvije uspješne odrađene misije jednu za drugom. Na samom ulazu u svoju pećinu osjetio je toplotu doma koju je rijetko kad u svom životu osjetio, iako je pećina bila hladna njemu je to prijalo kao da gori najveći plamen u njegovom srcu. Raspakovao je svoje stvari pa odlučio da prebroji sve nagrade koje je dobio i prikupio zbog uspješno obavljenih misija.

Dan kao i svaki drugi kada nije bilo misije na repertoaru. Dnevne obaveze su bile ispunjene već ranim jutrom pa je ostatak dana obično bio za fizičko i mentalno razgibavanje. Zadnja dva dana se osjećao veoma čudno zbog svog skrovišta ali u momentu kada je čuo blagu eksploziju iza sebe i osjetio dim koji sada već ispunjava prostoriju znao je u čemu je problem - zaštitni seal koji je stavio je prestao da djeluje, pa je i neka relativno nesposobna ruka kao i oko mogla da ugleda i pronađe ulaz u pećinu.

Na trenutak je pomislio da ga netko smatra plijenom i gleda na njega kao miša kojeg treba istjerati iz rupe, što je dovelo do velikog nagona za borbom i prolivanjem krvi koliko god i ko god da se nalazio ispred skloništa. Ko god je bacio bombu očigledno nije upoznao kako kratak fitilj Divus ima.

#card10
Zatvaram oči i palim senzor,otkrij ako si nešto skriveno uradio, pa ću nastaviti svoj potez

Izašao je iz pećine brzim korakom, kada je bio siguran sa svojim senzorom da protivnik nije pokušao još koji prljavi trik u istom momentu kada je bacao dimnu bombu uvidio je momenat svoje prednosti iako je napadnut iznenada. Nepoznati shinobi očigledno nije imao sve na umu.

#card432 #card576
Nakon što sam izašao iz pećine našli smo se lice u lice, par kamenja manjih grmova i kamena između nas na nekon standardnoj distanci. Fokusiram se na Dust Release ovaj potez, nakog toga propuštam chakru kroz svoj crni krznati plašt

#card1098
Mjenjam oblik Valjka u Loptu

#card1097
Prvi napad koji šaljem na tebe je Lopta koja je neodbranjiva, ona ima ukupno 1150DMG i zag od razornosti - 700DMG 450Čista chakra i 230zag

#card1090
Poslje prvog napada na tebe ispaljujem Kupu koja je probojna, ona ima ukupno 1150DMG od čega je 230zag od razornosti

Protivnik je izgledao kao neki početnik, nije imao nikakvih oznaka na sebi ali po njegovom načinu borbe vidjelo se da mu fali iskustva i malo više žara u borbi. Ali napravio je kobnu grešku....odnosno dvije, prvo je ufatio Divusa kada i nije bio nešto mnogo raspoložen a nakon toga je očigledno bio malo zbunjen kako da vodi borbu protiv korisnika Dust Releasea ipak su te tehnike bile veoma rijetke u svijetu. Nakon što je Divus uočio da je protivnik dobro krvav i da je pokušao da povrati malo snage ali mu to nije pilo vode.

#card432 #card138

Shuffling na Vatru, nakon čega letim u zraku nekih 20metara, ista razdaljina je između nas. Izbjegavam osnovni DMG ali primam zagarantovani.

#card74 #card72

Pravim 2 vatrene glave oko sebe i pauka malog finog na terenu.

#card63

Dok letim sa visine ti šaljem vatrene preuške koje imaju 700DMG

#card69

A onda nakon toga imaš pratećeg zmajku sa obe glave i paukom koji ima 1400DMG od toga je 280zagarantovano od razornosti.

Letio je visoko na nebu osjećajući se dosta moćinije i superiornije, valjda veća količina inferiornosti neće naškoditi mladom nepoznatom protivniku. Ali onda opet sa druge strane i da mu to omete strategiju i način borbe još bolje. Divus je ipak pokušavao da ga ponizi što je više moguće. Jedna kapljica znoja se slila niz njegov nos i pala sa lica, to je bio znak za njega da je krv u njemu počela dovoljno vriti i da protivnik neće moći da ugasi njegov žar borbe nikako.

Pogledao je sa visine direktno u njega i blago se osmjehnuo.

"Ja tačno ne mogu da vjerujem zbog koga ja moram koristiti svoje najdraže tehnike, više me ta stjena iza tebe napatila nego ti trenutno!"

Dodao je dok se počeo malo jače smijati, ukazujući protivniku na jednu veću stijenu koja se nalazila nedaleko iza njega sa vidljim tragovima vježbi rađenih na njoj.

#card432
Shuffle na Dust Release

#card1093
2 zrake, prva oblik kocke i to proukuje pasivnu 900DMG 180zag, sudara se sa tvojom zvijeri i na tebe nastavvlja 700DMG 180zag sa visine. Nakon toga ću da sletim nekih 25m od tebe i ide druga zraka direktno na tebe oblik lopte 1050DMG 210zag - 600DMG 450čista chakra 210zag

#card1090
Onda ide jedan ludi ludi napad, na tebe ide oblk Kupe sa svih strana, tj sa svih strana te udara 600probojnog DMG

#card125
Za kraj malo jači tornado oko mene, nećeš moći da priđeš

Nakon što je Divus uvidio da se protivnik relativno efikasno odbranio od napada koje je poslao na njega, uočio je da se topla vrata pojačavala oko njegovih stopala. Nije mu bilo jasno kako je uspio da omaši taj detalj- vatru koja gori ispod njega. Nakon što je njegova odbrana krenula malo i na Divusa znao je da sa tim neće biti problema da se odbrani. Kada je protivnik izveo svoje napade začuo se relativno glasniji smijeh dok je njegovo tijelo padalo na pod kao da ga je neko nokautirao.

#card103
Stvaram zid koji me brani od viška DMG koji ide na mene nakon tvoje odbrane. Potom izlazim iza njega i dok vatra prestaje da gori približavam se tvom onesvjećenom tijelu koje leži na podu.

"Lovac postade ulovljena reš pečena divljač!"

Gledao je njegovo tijelo i skenirao koji udovi mu nisu eventualno potrebi, na momenat je primjetio da je mladi shinobi član Hyuga klana. Da li da ga totalno osakati ili ne, mislio je kakvu nakaznu kreaturu može da napravi od njega. Nakon što se uvjerio da će ninja da preživi i da je samo onesvjećen nije odlučio da ga malo transformiše u svom stilu kako bi ovaj kada se probudi za čitav svoj život sjećao ovog susreta sa Divusom.

#card401 #card330
Izvadio sam tvoje desno oko samo i ubacio ga u bocu za sigurno čuvanje, nakon čega sam izvadio svoj kunai i poderao ti odjeću na gornjem dijelu tijela te na tvom vratu potom prsima i stomaku napravio krvavi ožiljak svojim bodežom koji je ispisivao - "Divus je bio ovdje!"
(Divus ti piše na vratu tako da ga ne možeš pokriti odjećom)

Nakon što ga je odradio, pljunuo je par puta u njegovu kosu i sklonio njegovo tijelo nedaleko od hideouta i ostavio ga da kada dođe sebi nastavi svojim putem.



U povratku prema svom skrovištu izvadio je malu ljutu chilli papriku koje je obožavao kao nagradu za svoj um zbog današnje borbe koju je morao da uradi.

Neko vreme nakon posljednjeg napada zlih sila u toku Ninja Promocija, Divus se na svojim putovanjima našao ispred svog prvog i jedinog skloništa. Nije mu dugo trebalo da pronađe put nazad, malo su ga udarile sentimentalne misli jer je jedan deo njega ovdje odrastao i sazrio u osobu koja je danas. Pošto je sebe krivio za napad na nedužne shinobije, odlučio je da uđe i odmori na dan dva ponovno sam u svom skloništu ali na njegovo iznenađenje kada je napravio prvi korak vidio je baklju koja je relativno friško ugašena. Očigledno je neko manje sposoban koristio njegovo skolište kao svoje. Smirio je svoje otkucaje srca i krenuo dublje pazeći na svaki korak. Kada je došao u centralnu prostoriju pećine imao je šta i da vidi.

Nasuprot njega nalazila se veoma čudna humanoidna figura koja je bila uvezana u par zavoja. Blagim tonom je upitao za ime i šta zapravo radi u ovoj pećini. Na svojim starim drvenim i kamenim stolovima vidio je predmete koji su podsjećali na medicinsku opremu ali ne previše modernu.

...

Saslušao je sve što je dotična osoba imala da kaže, i nakon kraće inspekcije svatio da je ovo prava osoba i prilika za ono što njemu treba. Kako je bio uvjeren da kao Divus neće moći da bude svaćen žustrije razmišljao je proteklih dana u mogućnosti i tehnikama za promjenu identiteta. A kako je razumio po govoru osobe ispred njega to je u potpunosti moguće. Odlučio je da počne sa tretmanom promjene, kako bi po povratku mogao da ima žustriju riječ i bude svaćen i na druge načine.

Sjedio je na kamenoj stolici dok je čekao da se tretman završi, iz nekog razloga nije boljelo niti sekunde. Pa je vrijeme na stolici iskoristi kako bi napisao pismo u Divusovo ime posljednji put. Sadržaj pisma je krio veoma vješto jer je znao da će mu trebati uskoro. Novu odjeću je već imao spremnu, to je bio jedan od ulova na jednoj od njegovih misija, samo je bilo pitanje vremena kada će tretman i tehnika promjene identiteta i ličnosti biti gotova. Pošto je u pitanju bila ne tradicionalna tehnika uspio se dogovoriti da se njegov izgled kao i ime totalno promijeni, kao da se i njegov glas malo produblji, ne mnogo ali dovoljno da se razlikuje od trenutnog.

...

Nakon što mu je rečeno da je uspješan tretman ustao je sa stolice i uzeo zdjelu čiste vode i pogledao svoj novi odraz i refleksiju, veoma zadovoljan je progovorio.

Hmm zanimljivo... Hvala ti na ovome, od danas sam Aurelius. Mali si mi biljeg ovdje ostavio na čelu ali ne brini neću ti zamjeriti to!

#card676

....

Zaustavio se nakon izlaza is pećine, pogledao u nazad i svatio da ako strvarno želi biti siguran sa ovim identitetom mora da poništi čitavo skrovište. Par brzih znakova rukama je bilo dovoljno da izvede veoma razornu tehniku koja je progutala čitavo skrovište do temelja zajedno sa svim što se u njemu nalazilo.

#card118

Nakon toga se zaputio u nepoznatom pravcu, sa blagim osmehom na licu. Bio je spreman da nastavi dalje sa malo više bravada, i nije se toliko obazirao na posljedice!