Aburov entuzijazam nije prošao neprimjećeno od strane Kirei-a, praktično je prštio od sreće i zainteresovanosti gdje god njegov pogled završio. Svaki drugi momenat posjete komentarisao kako bi bilo ljepo živjeti ovdje sa mudracima izolirani od bilo kakvih opasnosti shinobi svjeta. U potpunosti sam ga razumio, provoditi svoju mladost u konstantnoj opasnosti u profesiji gdje većina ne doživi svoje tridesete godine nije bilo lako. Barem za one na koje je takva situacija forsirana. Većina je u ovom poslu da bih preživjeli i zaradili za pristojnog života.
Šta reći za nekoga kao mene onda, odrekao sam se svega za čime mnogi ovdje žude. Radi čega? Odgovor je bio i suviše sramotan da se kaže na glas. Da mi majka zna da sam napustio restoran radi radosti koja mi samo borba do smrti može prijuštiti, siguran sam da bih me se odrekla. Pričajući sa pratiocima ninshua mi je samo dodatno pokazalo da sva mržnja svjeta se može iskorjeniti njihovim načinom života. Istina me je pekla. Razumjevajući da bih svjet bio bolje mjesto bez ljudi kao što sam ja, nažalost ovo nije značilo da ću se samo odreći svega što sam gradio od temelja svih ovih godina.
Aburova preporuka stvarno nije bila loša, ovo mjesto.....ako igdje imam šansu da nadjem svoj put koji mogu ponosno da pratim onda je to bilo ovdje. Ili barem, dovoljno dobar početak kao bilo koji drugi. Osim toga blagi predah od svih izazova koje smo prošli u ovom putovanju shitoshi okeanom neće nikome da škodi.
Ni na nebu, ni na zemlji.
Ninja World