Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Uzumaki park

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Uzumaki park

Uzumaki park je djelo ninji koji poticu iz uzumaki klana njihov cilj je da se svi ljudi, djeca cak i zivotinje zabave u ovom parku, u njemu se nalazi sve sto donosi smirenje i zabavu covjecijem umu u ovom parku uvijek mozemo naci ljudi koji setaju ili se zabavljaju.

Pomalo pijani Kiyoshi je prilazio parku u cijoj izgradnji je on ucestvovao tamo je vidio dosta ostalih ljudi ali ih ovdje trenutno ne vidi, vjerovatno su na ostrvu mislio je pomaalo pijani Kiyoshi i uzeo je jedan dobar gutljaj sakea kojeg nemoze prestati piti.

Vidio je kako se svi ljudi u parku zabavljaju i bio je ponosan na sebe i sve koji su pomogli u izgradnji parka, sjeo je na klupu ali barem on je mislio da je to klupa u stvarnosti to je kanta za smece u kojoj on trenutno sjedi.

Kada je sjeo krenuo je gutati sake koji mu je idalje imao dobar okus polako mu je postajalo sve vruce i vruce tako da je skinuo svoj kaput i okacio ga na drvo, ali naravno to tako ne radi tako da je kaput samo pao na zemlju a Kiyoshi je nastavio dalje sa svojim sakeom.

Od silnog sjedenja Kiyoshija je zaboljelo dupe pa je ustao da hoda jer ce ga inace boliti sve u tijelu ne samo dupe, hodao je i pio sake i dok je hodao nije gledao ispred sebe i tako se spotaknuo na grm koji je stojao pored puta i naravno zapetljao se u njega.

Nekako se uspio otpetljati iz grma za koji je zapeo i nastavio je da samo hoda dalje, kada je hodao primjetio je da nosi novu trenerku koja je imala pocijepane rupe a te rupe su se stvorile od grma ali on to nezna. Dok je hodao malo je zazjevao i pao na pod pijan i zaspao je sve dok mu boca sakea lije u vrat zbog svoje ruke kako se pozicionirala kada je pao na zemlju.

Dolazeći u park
da se malo prošetam video 
sam nekog malo krupnijeg lika 
kako leži na podu ko svinja. 
Ti što ležiš koje 
je tvoje ime? 
Da se nisi možda malo 
previše napio? 
Pitao sam debeljucu koji je
imao flašu sakea u ruci. 
Pitam se koliko ovaj već leži na podu. 
Neću moći da ga podignem to je 
sigurno.

Kiyoshi je otvorio oci i vidio je samo plavo nebo i mutno zelene krosnje drveca, i kada je malo bolje pogledao vidio je nekog covjeka koji je bio beo ko snjeg izgledao je vrlo zanimljivo.
"Jesi ti lud ja hodam ko ti je reko da lezim, ti lezis pogledaj i skontaces ko lezi."

Gledsm čoveka u vidno 
alkoholisanom stanju. 
Šta ba ja ležim. 
De pogledaj sebe, ja 
ne znam šta si ti pio ali 
brate moj to pta si ti pio
očigledno izaziva gadne halucinacije. 
Nego imaš li viška tog sakea da i ja 
malo navrnem? 
Pitao sam nepoznatog ninju. 
Seo sam na pod pored njega 
i upitao. 
Gde nabavljaš sake?

Kiyoshi mrtav pijan razgovara sa ovim covjekom i nezna sta govori moze ga i uvrijediti a on to nece skontati, razumio je da ga je pitao da mu da sake Kiyoshi nije skrtica tako da je odlucio da mu da sake.
"Sake hahahahahh, svako zeli sake to je zivot posto sake kaze evo malo ali nemoj uzeti velik guc, posto sam vec potrosio vise od pola moram se vracati u onaj crveni kafic da uzmem jos hahahhahahah."

Uzimam malo veći guc
i vraćam bocu. 
U trenutku kada sam vratio bocu 
sake ne znanog porekla me šljepio u glavu
ko budalu šamar. 
Počeo sam da pričam izgubljne Uzumaki sonate. 
Tamo gde se krugovi vrte
Uzumaki pečati sve žive. 
Ti debeljuco znaš reči i ti bi 
trebalo da si Uzumaki. 
Hajmo zajedno jen i dva, i jen
dva, tri i...
Već vidno pijan posegnuo sam u 
džep i našao bočicu sakea koju sam
poneo sa sobom kada sam došao u selo. 
Narvnou sam je i ispio do dna.

Kiyoshi kada je dao ovom covjeku bocu sakea vidio je kako je on bio zahvalan tako da je vio sretan sto ljudi zele sake, ali kada mu je vratio bocu vidio je da je prakticki prazna moze da uzme jos koji guc i gotovo. Tada je ugledo jezero u parku pa je odlucio da odr do njeg sa skoro praznom bocom, kada je dosao prolio je preostali sake i sacekao je nekolike sekunde nakon sto je sacekao uronio je bocu u jezero i sacekao da se sake naspe.

Video sam mog kolegu 
kako puni sake u jezeru. 
I odlučio sam da mu priđem. 
Ne videvši klizavo blato upao 
sam u jezero. 
Nisam mogao da plivam 
ali sake u mom organizmu je 
preuzeo kontrolu. 
Odi mala da se rashladimo 
malo! 
Povikao sam mom kolegi.

Kiyoshi je polako gledao kako se boca sakea opet ponui nazad i sve vise i vise izgleda kao i u prvobitnom stanju, kada je konacno napunio uzeo je cep koji je ponio za sobom i ustso je sa zemlje i kada je to uradio sjetio se neceg vaznog sto je zaboravio da uradi tako da je to odma rekao nepoznatom covjeku.
"Odo ja druze nasuo sam novi sake iz ovog jezera ali nemogu sada plivati vruc je sake a i zaboravio sam reci keru da cuva kucu hahhahahh, pa odo ja."

Ostao sam neko vreme ds plutam u 
jezeru kad sam odlučio da idem kući. 
Ali ja još nisam kupio kuću setio sam se. 
Gde ću ds spavsm pitao sam se daok sam izlazio iz vode
Našao sam neku klupu koja je izgledala jako udobno i 
odlučio sam tu da spavam. 
U početku je bilo neudobno ali 
sam se brzo navikao. 

Kada je Kiyoshi izasao iz kuce odlucio je posjetiti park uzumaki u cijoj je izgradnji on pomogao posto je ipak Kiyoshi uzumaki, kada je dosao vidio je da je sve dobro niko nista nije rusio ili kvario pa je bio ponosan na ljude koji su odrzali ovaj park.

Dok je prolazio parkom gledao je uokolo svu sretnu djecu koja su se igrali ciljem parka, to je ono sto doprinosi Kiyoshijevoj dusi kada vidi sretne ljude zbog necega sto je on npravio i nadao se da ce opet graditi nesto novo sto ce uciniti nekog sretnim.

Hodao je i razgledao i kada je pogledao u obliznje drvo vidio je nesto sto ga je pomalo zacudilo i iznenadilo, vidio je svoj kaput napodu ispod jednog od drveca. Pitao se kako je njegov kaput dospio tu to mu je bilo previse pitanja pa ga je samo pokupio i drzao u ruci.

Noge su ga pomalo pocele boliti tako da je sjeo na najblizu klupu koju je vidio dok je hodao posto nije zelio da sad trazi neku specijalnu posto mu to i nije bilo bitno, tako da je samo sjeo na ovu koju je odam vidio dok je hodao.

Kada se konacno odmorio od silnog hodanja posatlo mu je dosadno sjediti na klupi pa je ustao sa nje i mislio gdje bih mogao da ide dalje a da mu bude zanimljiov, tada mu je stomak poceo grcati i odlucio je da ode u neki restoran da nesto pojede da moze nastaviti dalje sa setnjom.

U Uzumaki parku sam, okruzen prirodom, dok razmisljam o novim izazovima koje donosi sutrasnji dan. Miris cvetova i zvuk ptica oko mene stvaraju smirujucu atmosferu. Ovo je savrseno mesto za pripremu za nove avanture koje me cekaju, lutao sam i trazio nekog ko me moze uvesti u selo malo dublje...

Bili mi je dosta setnje, nisam nikoga nasao pa sam odlucio samo da se vratim kuci zavrsim ostali posao koji imam, izvadio sam blokce i crtao po njemu na putu do kuce, crtao sam stvari koje sam video u selu i koje su mi bile upecatljive...


Sanna samo što je završio jedan od pet misija koje je dobio od Takikage Hatchira Hyuuge, bio je umoran jer čitavog dana luta i tumara po selu, završava svoje misije i pokušava održati red, mir i disciplinu u selu. Počinje polako novi dan a on još uvek nije imao daha da se odmori, te sav onakav - nikakav, reče ovoj dvojici jonina da se vrate u policijsku stanicu a on će malo u ovom parku da odmara.

Lep i sunčan dan je najbolje iskoristiti za šetnju po prelepim predelima sela.Zeleo sam malo da odem do parka i tu malo gledam u prelepe vodopade ovoga sela.Polako pristižem parku i primećujem dva jonina kako izlaze iz parka.

Ulazim i trazim neko lepo mesto da malo sednem i odmorim.Videvši kako neki shinobi već odmara na jednom lepom mestu u parku,odlučujem da mu pridjem i sednem pored njega.

Prišavši mu primećujem da je to Sanna Uzumaki.Potom ga pozdravljam.

Hej,jesi to ti Sanna?


Sanna koji beše zaspao na klupici trže se kada ga neko pozva po imenu. Kako je se trgao iz sna tako se glavom zaleteo u oblake i onda je shvatio šta se dešava: Matsuda, momak koji ga je prethodnog dana posetio u njegovoj kući ga je sada probodio u Uzumaki parku, mora da je zaspao od umora.

"Hej, Matsuda. Šta ima?"

Probudivši ga malo sam se i ja trznuo jer me je malo prepao kada je samo odjednom ustao.Ogovaram mu na pitanje i postavljam mu jedno.

Evo malo došao do parka.Smem da sednem?

To sam ga pitao kada sam već seo i počeo da gledam u nebo i oblake.

Zaista predivan dan,zar ne?


Sannij e bilo drago što druge nindže ovoga sela mogu imati opuštene dane, i znao je da je sve to zahvaljujući njemu i policiji. Sanna onda dozvoli Matsudi da sedne sa njim i počeše oni tako da razgovaraju: prva tema je bilo vreme, potom Miyaki-don, Sannina omiljena hrana a onda se Sanna seti svog zadatka te ga upita: "Da li si čuo šta se dogadja u selu?"

Tako razgovarajući neko vreme,Sanna me upita znam li šta se dešava u selu,na šta sam mu odgovorio da ne znam o čemu se radi.

Ne,nisam čuo.Mozes mi reći?

Pitao sam ga veoma radoznalo.Pomislio sam da je mozda ponovo neko napravio neke probleme ili je mozda za promenu ovo neka dobra vest.


Phhh. Sanna je bio umoran jer radi punih 24 časa bez prestanka ali šta je tu je. Pomeri se malo sa mesta i ustade, kao da je krenuo negde a potom pročita svitak koji je dobio od kage,a. U ovom svitku su se nalazila pravila koju su zavedena sada i na oglasnoj tabli na trgu Oslobodjenja. Sanni je bilo drago što ga je Matsuda saslušao i onda je samo na kraju njegovog izlaganja dodao: "Naše selo će biti najbolje!"

Slušajući sve što je Sanna pričao,setio sam se da su ta pravila okačena na oglasnoj tabli te su mi od tude bila poznata.Tako slušajući o pravilima,apsulutno sam se slozio sa svim tim ali i rekao da ću se truditi da ih poštujem.

Upravu si ovo selo će biti najbolje.

Slozio sam se sa tom njegovom izjavom kada sam ustao i stao pored njega pogledom gledavši na vodopade sela.



Pre nego da ode dalje, Sanna se nasmeja Matsudi i reče "Hajde sparing neki drugi put" a potom vide ona dva jonina kako mu se približavaju i otrča do njih. Sanna se potom izvinio Matsudi i rekao mu da ima još mnogo posla ali da se večeras mogu videti!

Pogledavši u Sanna rekoh mu:

Naravno,mogli bi smo odraditi sparing.

Kada sam to rekao Sanna je otišao svojim putem da obavlja ostale zadatke,a ja sam ostao da jos malo gledam u nebo i vodopade sela i da malo omorim od svega.

Šetao je po Uzumaki parku sa ribom u ruci,tražići mjesto gdje bi je mogao ispeći pa je pojesti na brzaka. Pogledao je u rijeku i zamislio e malo,zatim nakon nekoliko sekundi bacio je već mrtvu ribu u rijeku misleći da je učinio dobro i oslobodio ribu.
"Budi slobodna...uživaj u životu.",rekao je a zatim se okrenuo i nastavio šetati dok su mu ruke bile u džepu.

Yashin je ušao u Uzumaki park, oduševljen raznovrsnošću sadržaja koje je video oko sebe. Park, delo ninji iz Uzumaki klana, bio je prepun ljudi, dece i životinja koje su uživale u raznim aktivnostima. Setao je stazama, posmatrajući smeh i igru, osećajući kako mu se um opušta u ovom živopisnom okruženju stvorenom za smirenje i zabavu.

Nakon sto sam usao u Uzumaki park bio sam odusevljen njenom lepotom drveca i ljudima koji su prolazili tu.Videvsi smeh igru i zabavu mnoge dece oko sebe.To me je ucinilo srecnim i veoma ushicenim.Setajuci na kraju staze prvuklomi paznju reka ispred mene koja je bila veoma bisra i zubor potoka se veoma glasno cuo,ali nisam hteo dugo da se zadrzavam ovde...

Ovog puta je isao na drugu stranu od njegove kuće i dospeo je u jos jedan parkic blizu njegove kuce.Sada nije znao koj i je bolji ali barem je mogao gde da seta svaki danu miru da ga neko ne ometa.Ovaj park jd bio malo veci od proslog ali svejedno park je park

Uzeo je pice sa standa u parku i seo na klupi koja gleda na fontanu i krenuo da.izlazava svoju dusu i telo.Onda je ispijao pice dok je jos bilo hladno i osvezavajuće.Sada se moglo reći da uziva u zivotu jer se ne mora brinuti za neke stvari osim prijatelja ili sljosnneceg.

Ovaj parkic je okruzen dosta prirodom vise drveca i trave ima sto se mozda Reiyi vise sviđa.Vidi da se ovde vegetacija jako dobro ocuvava i postuje dok u onom parki vise ima setanja nego gledanja prirode.Al obu su lepa kako ko preferira.

Ovde je imalo vise male deca koja su trckarala loptom i igtala se tako da je ovo malo veseli park od onog drugog.Ovde cujes sam smeh dece zvukove prirode i vetar kako njise grane drveta u parku.Bas je bilo lepo da se ovde odmori.

Neki ljudi su cak pravili i piknike po zelenim površinama ovoga divnog veliko parka.Zato je hteo i on sam da napravi neki piknik u prirodi ali nije imao koga zvati na njemu pa se predomislio.I svayio je da njemu trebaju prijatelji pod hitno pa je hteo naći nekog.

je odlučio sam da posetim Uzumaki park, skriveni dragulj sela poznat po svojoj harmoniji sa prirodom i jedinstvenom arhitekturom. Bio je to dan kada sam želeo da se oslobodim svakodnevnog setanja na jednom mestu i uživam u miru koji park nudi.

Setao sam putom parka. Staze koje su vodile kroz gradski labirint vodile su ga kroz razne kvartove, svaki sa svojim karakterističnim šarmom. Prolazio je pored malih prodavnica koje su se tek otvarale, mirisao sveže pečenje iz lokalnih pekara

Osećao sam kako se moja uzbuđenost polako pretvara u spokoj. Ulaz je bio označen sa dva visoka tornja koji su se uzdizali iznad gustog zelenila, dok su staze kroz park vodile ka skrivenim baštama i jezeru koje je blistalo pod sunčevim zracima.

kamenčići postavljeni u savršenoj simetriji i mini vodopadi koji su stvarali opuštajući zvuk vode. Sedajući na klupu, crtao sam skice ovog mirnog pejzaža, pokušavajući da uhvatitim svu lepotu koju je park pružao.

U jednom trenutku, dok sam sedeo pored jezera i posmatrao patke kako se igraju na vodi, osetio sam kako se mir i tišina parka prelivaju u moju dušu. Bio je to trenutak kada sam shvatio koliko je važno povremeno se zaustaviti i uživati u jednostavnim radostima prirode.

Usao je u miran parkic pored jezera koj je i dobio neko zanimljivo ime ali ne zna odakle.Ovo mesto sadzri dosta istorije mada Shintrao ne zna o njoj bilo kako bilo dosao je ovde iz drugog razloga.Niie hteo da trosi vreme na divljenju ove lepe prirode iako ga js vukla.



S h i n t a r o

Pejzaz koji je posmatrao je oduzimao dah i jednostavno te osvetli i zaslepi lepotom koja bljesto sa svih strana.Nisi mogao da mislis jer ti se glava i reci izokrenu naopacke pa bi samo pobrljavio i ostao u soku.Nije znao da je imao takav park u okolini,cak mozda malo i prepoznatljiv setio se neceg kroz maglu.



S h i n t a r o

Setio zamka na nebu bio je siguran u to ovaj park mu je pruzio to prisecanje.To mesto ta neka basta je dosta podecala na ovov mesto gde se nalazi cak kada bi se zagledao nebi znao da nije ta basta.To mu je oduzelo svu volju da pruca s aikim jer nakon ovoga nebi znao sta da prica sem o parku.



S h i n t a r o

Bio je to nekakav poziv secanja su pocela polako da se izdozu i da se sama otkrijaju.Jedno po jedno taj san se polako sam sklapao u glavi samo gledanjem ovog patka.Setio se toga da je ovo licilo ili jeste basta sa 37 sprata grandeur koje je dosta voleo po svojoj jedinstvenoj vegetaciji.



S h i n t a r o

Hteo je da pocne da trckara na ovom nestu ali bi izgledao kao neka budala pa se strpio i sa poslednji posetioci odu.Onda je skinuo papice kako se nebi sapleo i poceo srecno kao mali decak da trci po travi i da se smeska kao tog dana kada je prvi put otisao tamo.



S h i n t a r o