Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Tajnovito skrovište

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Tajnovito skrovište

U blizini predivnih poljana
smeštena je ova skrivena koliba. 
Koliba je specifična po tome
što se nalazi unutar kore drveta 
što pruža dobru izolaciju tokom zime. 
Granje koje izbija iz krošnje jednostavno daje 
osećaj sigurnosti i lepote. 
Svaki list koji se nalazi na 
ovom drvetu ima svoju priču onih koji su 
ovde živeli.


Tajnovito skrovište 403f9e7c-1551-4d5a-aa2d-4dfaeb9a0849

Dolazim na mesto gde nam je odredjena misija da eliminišemo neka 2 shinobija chunin ranka.Šteam malo okolo i razgledam prirodu i pozicije koje bi sluzile za napade.Tako dok sam razgledao naišao sam na neku dvojicu i odmah sam pomislio da su to oni koje treba eliminisati i u tom trenutku sam pozvao Abura.Napadam jednog dok Aburom napada drugog.

#card155
#card168

Dolazim na lokaciju misije 
gde me očekuju neka dva čunina. 
Sprmam se za prvi napad.
Vidim Matsudu koji šalje dosta dobar napad
i koparim njegov način. 
#card109 
Bacama ovaj napad i koristim 
100 preciznost na ninjutsu klasu. 
160 zagarantovanog. 

The member 'Aburo' has done the following action : #RP-OPCIJE


'NPC Chunin' :
Tajnovito skrovište #world184 Tajnovito skrovište #world185

Uspešno sam pobedio svog protivnika,a i kada sam pogledao pored Aburo je i svog sredio.Sada je samo preostalo da se odbranimo od poslednjih napada ovih ološa koji su se bavili ilegalnom trgovinom ljudi i ropstvovanjem nevinih civila.

Branim se tako sto ponistavam njegov naapad sa svojim tako sto prislanjam ruku na zemlju i šaljem električni napad ka napadu protivnika.


#card162

#card103 
Branm se od tvog napada. 
Bilo je lepo boritise malo za promenu. 
Matsuda ja misim da je naš
posao završen.
Ovi likovi više nikom neće smetati.
 
Video sam dva mrtva tela 
i odlučio sam da se poklonim našim
pritivnicima 
što su pružili kakav takav otpor. 
Bilo je lepo boriti se. 
Imao sam mali nalet adrenalina 
ali ništa strašno. 
Bitno je da smo zaštitili ljude.

Korak po korak, započinjem svoju šetnju kroz ovaj čarobni kutak prirode. Podignem pogled ka granama koje se pružaju iznad kolibe, osluškujući šum lišća koji se igra sa povetarcem. Miris svežeg zelenila i drvenih tonova ispunjava vazduh, noseći me u svet tišine i spokoja.

Nastavljam dalje, usmeravajući svoje korake kroz ovu idiličnu scenu. Svakim korakom, osećam dodir mekane zemlje pod svojim stopalima, dok se preda mnom otvara panorama prirode u svom punom sjaju. Sunčevi zraci probijaju se kroz krošnje drveća, stvarajući svetleće mrlje na tlu i stvarajući igru svetlosti i senki.

Prolazim pored kolibe, divim se njenom jedinstvenom dizajnu, skrivenom unutar debla drveta. Osećam se kao deo prirode, kao da sam postao deo ovog čarobnog pejzaža. Svaki detalj odiše pričom i istorijom, pozivajući me da istražim dublje i otkrijem tajne koje se kriju u ovom skrivenom kutku prirode.

Dok nastavljam svoju šetnju, uživam u miru i spokoju koji me okružuje, znajući da sam pronašao utočište od svakodnevnih briga i stresa. Ovde, u ovom čarobnom kutku prirode, nalazim inspiraciju i unutrašnji mir, spremajući se da istražim sve što mi ova divna okolina nudi.




Usred svoje dugoračne šetnje moje oči su dostigle jednu od najljpših mjesta koje sam dosad vidio. Sam pogled me je natjerao da razmišljam kako sam došao ovje ali kada sam se otrgnuo moj um ko da je bio umiren nakon toliko godina. Ko da sam napokon otvorio oči i ugledao svijet po prvi put,međutim sada nije bilo vrijeme za to. Imam još kojih nekoliko dana dok ne dođem do svoje destinacije,pomislio sam dok sam gledao dole u pod i svojim očima prošao okolo sebe.

Ali doista,morao sam priznati da je ovo mjesto bilo zanimljio,uređeno do kraja i polinisano perfektno. Dok sam gledao leptir je sleteo na vrh mog šešira a zatim odleteo ubrzo. Bilo je zanimljivo gledati kako svijet prolazi ispred tebe. Pogotovo meni. Stvarno zanimljivo. Kao nešto što ne traje puno ali ostane u čovjekovim mislima vječno.

Prošlo je dosta vremena,shvatio sam da ću uskoro morati da se nastavim kretati,ali iskreno nisam toliko mario. Misija je mogla da sačeka,samo problem je bio što ću morati da šetam rano ujutru mi je malo kvario raspoloženje,ne da sam ikad bio toliko nasmejan ili raspoložen. Tako dok je vrijeme prolazio razmišljo sam..kakav bi mi život bio da je otac taj koji je umro a majka preživela....da li bi sad bio putovao po svijetu i prodao umjetnost? Ne bi se baš pitao, trunka pomisli mi je prošla kroz glavu.

Već je bila noć a moje dupe se idalje nije pomjerilo sa mjesta,razumio bih da sam u nekoj situaciji gdje sam malo raspoloženiji,međutim da od tipa kao što sam ja priroda ovako zaslepi bilo je čudnovato..ne nova pojava ali dalje čudnovata.
Polako sam se okrenuo na čizmama i počeo da hodam nazad,kad me je zvuk iz obližnjeg žbunja natjerao da se naglo okrenem,misao da se proderem:"Ko je tamo!?2 kolutala je u mojim mislima dok sam gledao oko sebe.

Pogledavši iza sebe shvatio sam da nije postojalo ništa iza mene,vjerovatno je samo vjetar koji je dolazio bio pirio pa pomjerio drveće i žbunje. Sa time što nije bilo nikakve pretnje slegnuo sam ramenima i polako sam se počeo kretati i nastavljati svoje putovanje ka sljedećoj oblasti sve dok ne dođem gdje treba,u oblast Pustinja. Znao je da će biti težak zadatak,ali bio je spreman na to.