Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Dvoriste Kage Zgrade

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Dvoriste Kage Zgrade

Ispred Kage zgrade proteže se oaza prirodne ljepote.

Ograda i putić vode u različite smjerove sela, a razni putokazi stoje na raspolaganju svakome tko bi mogao zalutati.

Ono što krase ovo područje su male kućice za odmor i gostoprimstvo svakog stranca koji se nađe ovdje.

Ptice cvrkuću dok zvuk vodopada umiruje dušu.

Ovo je idealno mjesto za odmor i razmišljanje o planovima koji će učvrstiti stabilnost ovog sela.

Kroz dugacak hodnik Shin nailzi na jedan visoka vrata koja izgeldaju kao da je iza nestl veoma bitno.Mada kada je stavio uvo na vratima cuo je finu pesmicu prirode zubor vode i cvrkut ptica je dopiralo do Shinovog uva.Time se on ceoma uzbudi i zatrca se u vrata i svom snagom ih ovtori siroko.Ono sto je video su bili velicanstveni vodopadi razgranato drvece i jednostavno neopisiv pogled.Tada se setio sta je njegova misija bila a to je da proputuje svet i nađe mesto gde ce zivet i gde ce moci da meditira i trenira.Kada je video ovaj reljef znao je da se potraga zavrsila ovde i sada.Zatim se setio druge strane koje umalo zaboravio a to je da treba da pređe suđenje nadzornih sila ovoga sela.I prihvati činjenicu da ce mu se zivot naglo okrenuti bilo kakvu kaznu mu odrediti.Tada duboko udahnu cari ovog dvorista i izdahnu sve lose misli kako bi mogao barem na 5 minuta biti opusten.Nije u tom trenutku mario za svoja dela iako je znao da je postio lose obecao je sebi da ce se iskupiti ZA OVO AKO ostane idalje ZIV .

Oh da zaboravio sam da zamnom treba doci i Aburo

Okrenuo se preko ramena da vidi da li ga je Aburo stigao ali svetlost dana nije dovoljno osvetlila unutrašnjost zgrade tako da nije video da li dolazi.

Shine o čemu razmišljaš? 
Šta te muči? 
Pitao sam Shina sedajući na zelenu travu. 
Napokon smo sami Shine
sad mi možeš reći da li planiraš 
da napustiš selo?
Nisam hteo da udogovlačim sa
svojim pitanjima. 
Moram da gađam srž problema. 
Ova trava me je podsećala na onu koju je 
Shin ispunio krvi.
Sedeo sam na travi koja je
bila mokra.
Nadam se da ću dobiti odgovore od 
tebe Shine.

Kada su zajedno seli na travu Aburo je postavio toliko pitanja Shinu koja su ga zbunila.

Polako Aburo smiri se .Zar ne mozemo uzivati u ovom pogledu mozda nam bude zadnji ili bar meni.

Hladan povetarac je dunuo kroz dvorište kada je Shin ovo rekao.Nasmehnuo se i usrecio jer je nasao ideju koja ce ga lisiti ovih emocija.

Aburo slusaj me sad odgovoricu ti na pitanje ako i ti ucinis isto za mene.Planiram da odem iz sela i uzivam u ludom zivotu,a pitanje za tebe je da li ces poći samnom u tu avanturu.

Pitanje koje je doslo iz Shinovih usta je umirio vetar i cvrkut ptica sa grana drveca,cak i zubor vode se stisao kao da je sve cekalo na odgovor Abura.Zbog neprimetne tisine koje je nastala odma Shin govori motivacione reci koje bi trebale pomoci Aburu u odabiru.

Vidi Aburo mozda trazim previse od tebe,ali ti si mi dobar drug i jedino tebi mogu da verujem.Mogu da ti kazem sta me muci ili sta osecam.Zato zbog toga zelim tebe uz mene da bi me podržao nadalje da bi imao rame za plakanje i druga za zivot i brata za lojalnost.

Reci izgovorene pravo iz Shinovog srca samo jos vise ga greju jer svata kakvog druga ima.Mada nije to samo drug vec i brat kojeg smatra kao rođenog svog.Ako bi imao njega Shin ne bi osecao izpraunost svojih postupka i greske.Mogao bi biti slobodan i opusten samo ako bi pristao.

Ove Shinove reči su me dirnule 
u srce. 
Shine ja ću biti uz tebe 
i imaćeš moju podršku u svemu 
što radiš. 
Ovo sada što ču ti reći 
ne smeš nikome da kažeš.
Duboko sam udahnuo i nastavio. 
Imam način da te spasem od kagea 
žrtvovaću svoju glavu, ali
ovo moraš da pristaneš. 
Želim da te zapečatim 
i da te dam jednom mom prijatelju.
Da li si za Shine Senju? 
Pitao sam ga spremajući se za 
njegov odgovor. 
Negde u dubini misli imao sam 
ideju da Shin želi da pobegne iz sela. 
Shine da ti kažem odmah nisi 
kriv za maskr iako si ga počinio ki smo 
svi podjenako krivi. 
Ti si učinio ono što sam ja hteo
odmah da završim tako da Shine ti si  
preuzeo teret svih nas što nije dobro.
U ovome smo zajedno.

Osmehnuo se kada je cuo govor Abura laknulo mu je i donelo mirne misli.Mada nije to bila potpuna ideja koju je Shin zamišljao pa je hteo malo da je doradi ker je Aburo vec svatio da Shin hoce da pobegne iz sela.

Ako pozurimo moci cu se transfomirati u kagea i izaci iz sela sa tobom.Zar ne mislis da je to dobra ideja ?

Znao je da ima dobro druga kada se slozio sa njim da je spreman da ode iz sela za njega.Morace se i njemu oduziti za ovakvo plemenito delo.Gledao ga je toliko uzbuđeno jer ce moci zajedno da budu oslobođeni nadređenih.Znao je da je upravu jer svi su oni isti koriste svoju nadmoc koju poseduju da bi radili sta bih hteli,a mi sitne ribe u moru koje uradimo nesto niko nam nikada nebi oprosti niti saslusao.Ove misli menjaju auru Shina jer polako svata u kakvom svetu zivi.Iz toga izvlaci jednu recenicu koja ce biti njegov motiv zivota.

Kada bi uradio nesto dobro to niko nebi primetio,ali kad uradis nesto lose svi ce odma da te krive i osuđuju na to.Dobra stvari koje radis ce se lako zaboraviti,dok lose ce te pratiti dok ne umres.

Ova istina koja prolazi kroz Shinovu glavu znacajno deluje na njega gde mu menja perspektivu na koju gleda svet.Svata da je pogresio sa time sro je hteo pomoci takvim ljudima.Covek je sam kokac svoje sudbine a bog sluzi samo kako bi slabasni mogli da se mole za sudbinu dok nista ne preduzmu pod svoje ruke.A onda se i zahvalio ljudima koj su bili obuzeti one koje je ubio zato sto hjihova smrt pomaze Shinu da svati sta treba raditi.I da ce njihovi zivoti biti u njegovom ponosu iako neki smatrali to lose on veruje u to kako on hoce.

Vreme je da paln sprovedemo u delu. 
Shine šaljem te mom vernom 
drugu Minazukiju. 
Budi hrabar i ne bini se za mene. 
Biću dobro. 
Minuzaki će da vodi brigu o tebi dok se 
ja ne vratim iz sela. 
Ovo selo je jedini moj 
pogled u budućnost. 
Govorim ovo i spremam se 
za pečaćenje. 
#card390 
Pečatim Shina Senjua. 
#card380 
Ubacujem scroll sa Shinom u njemu i 
šaljem ga Minazukiju mom vernom i dobrom drugu. 
Ovaj čin će imati posledice. 
Ali moram da budem spreman. 

Znakovi rukama koje Aburo izvodi polako ubacuju Shina u skrol.Gde je bio spreman za to i ocekivao nesto takvo od njega.Mada je bio malo tuzan jer se rastajao sa njim na nepoznato vreme a taman se tako otvorio sa njim.pa je hteo obecanje od njega

Aburo obecaj mi nesto .Da ces doci po mene u kratkom vremenu jer ja sam prvenstvo teo sa tobom ici napolje.

Ali je svejedno bio srecan jer je znao da njegov drugar radi najbolje da bi ga zastitio od zlih sila koje mu prete.Tako da se se oslobodio muka i bio ke stavljen u skrol.Idemo ponovo izpocetka rece u sebi.

Shine na žalost ne mogu 
da ti obečam da ću se vratiti. 
Ali meni je bitno da se izvučeš iz ovoga svega. 
I sada mislim da je ovo konačno 
zbogom moj dragi prijatelju. 
Vidimo se nekada. 
Pozdravi mi Minuzakija kad dođeš. 
Rekavaši ovo ustao sam sa trave 
i poslao pticu prema Minuzakiju. 
Bilo je teško da se oprostim od Shina ali 
eto i to se desilo. 
Ja moram sad da se suočim sa
sudbinom.

Izlazeći iz Kage zgrade, jarko sunce mi zasjenjuje oči, ali brzo se navikavam na to, što je dobrodošlo osvježenje. Uživam u prirodi, a nigdje nije ljepše nego ovdje. Cvrkut ptica zacjeljuje moju dušu dok se lagano krećem kroz dvoriste.

Skrivajući svoju krvavu ruku od znatiželjnih pogleda, približavam se travi i uranjam u zvukove prirode.

Šum vodopada je poput melodije koja nikada neće prestati biti očaravajuća. Ta muzika života obnavlja mi duh i daje mi snagu za sve izazove pred nama.

Očima tražim mlade shinobije, naše buduće saborce i buducu porodicu koji su do maloprije bili sa mnom u kancelariji. Iako sam umoran, jedva čekam nastavak naše konverzacije.

No ipak ne zaticem druzenje niti ista slicno,vec ugledam usamljenog mladog Uzumakija, shinobija moje krvi. Približavam mu se s zabrinutošću u očima.

"Mladi Uzumaki, jesi li dobro? Izgledaš zabrinuto... Zašto si sam? Je li se nešto strašno dogodilo?"


Prilazim mu blizu, kao da ga obuhvaćam svojim zaštitnim krilima, iskreno želeći mu pružiti podršku.

Dobro sam hvala na
pitanju. 
Želim da kažem da sam spreman 
da se suočim sa posledicama ubijanja 
radnika. 
Ne mogu da opravdam čin ubistva i ne želim da 
pokušavam. 
Ako sam kriv priznajem. 
Cenio sam više svoj život nego tuđi. 
Rekao sam ovo kageu gledajući ga
pravo u oči. 
Bio sam uplašen.
Ruke su mi drhtale. 
Šta će biti sa mnom da li 
ću uopšte imati šansu za boljim životom. 
Ovo mi je sve letelo kroz glavu.

Slušao sam riječi mladog shinobija, izgovarao ih je sa čudnom snagom, neartikulisano i gotovo haotično...

Govorio je o ubistvu radnika, ali izvještaj jasno ukazuje na Senju korisnika kao odgovornog za taj čin...

Kako da postupim sada? Da li ovaj Uzumaki samo želi preuzeti krivicu ili zaista ima krv na svojim rukama... Moram doći do istine...

"Polako... polako... Želim čuti tvoju stranu priče..."


Dok stavljajuci ruku na njegovo rame, u znak sigurnosti i smirenosti, pokušavam doprijeti do njegove duše, pitam još jedno pitanje...

"Što se desilo sa Senju korisnikom koji je bio s tobom? Gdje je on?"


Izgovaram te riječi, trudeći se sakriti tamnu auru bijesa koja me obuhvata, kao da mogu čuti krikove i jecaje nevinih civila koji će progoniti mjesto tog gradilišta, kao i samo ovo selo - naš najkrvaviji početak...

Kada sam čuo da ću morati da 
se prisetim tog kobnog događaja. 
Radnicima su odjednom zasijale oči crvenom 
bojom i počeli su da nas napadaju. 
Shin, Rurimetsu i ja smo ih stanovali. 
Onda se odjednom začuo krvosmrzavajući vrisak 
i onda je Shin odlučio da im skrati muke. 
Nije da nisam bio za to. 
U dubini svojih misli sam to i priželjkivao. 
Da li da kažem istinu za Shina. 
Ne smem da lažem. 
Spreman sam da se suočim sa posledicama
to sam obećao Shinu. 
Ako me pitaš za Shina reći ću ti 
istimu. 
Shin je hteo da pobegnem zajedno sa njik ali sam ja to 
odbio. 
Zatim sam nagovorio Shina da ga zapečatim u svitak i pošaljem 
Minuzakiju. 
To je jedino što znam. 
Čekam posledice izgovorene istine. 
Šta će biti sada sa mnom pitao sam se.


Slušao sam svaku reč svog mladog sagovornika, ali svaka od njih me je sve više rastuživala.

Sakupljajući informacije, otkrio sam da je Shin Senju, osoba čije sam prisustvo ovde iskonski tražio, pobegao iz sela. To je čin koji se ne može olako zaboraviti. A ovaj mladi ratnik, čije su oči bile prozor u njegovu dušu, izgleda da je bio njegov saucesnik u tom bežanju. Kako se suočiti s ovom gorčinom? Svaki korak deluje kao prepreka koja vodi samo u ponor...Svaka odluka se cini pogresna ....

"Razumem teškoću u kojoj se nalaziš, Aburo. Važno je suočiti se sa istinom, bez obzira na to koliko teška ili bolna bila. Istina je temelj na kojem gradimo integritet našeg sela. No isto tako, važno je pronaći način da se nosimo sa posledicama..."


Prilazeći Aburu, osećao sam kako vetar nošen prošlim vremenima šapuće stihove drevnih legendi. Moje reči bile su poput izlomljenih komada kamena, ali ipak su nosile težinu planina.Pri tome rukom pokazujem instrukcije strazaru da pridje blize.

"Aburo, tvoja hrabrost i iskrenost su oružje koje je retko naći. Molim te da odeš sa stražarom radi daljeg ispitivanja, dok mi pokušavamo da raščistimo ovu mračnu tajnu. No, moram ti priznati jednu stvar..."

Moj pogled se kretao između ljutnje i tuge dok sam produbljivao svoj pogled u oči svog sagovornika...

"Razočaran sam što si pomogao Shinu da napusti ovo mesto na taj način. Ipak, njegove usne su skladište tajni koje ne smemo dopustiti da se raspetljaju. Zbog toga moramo biti oprezni, jer budućnost našeg sela leži u njegovim rečima."

Hvala na razumijevanju.
Imam samo jedno pitanje pre nego
što odem na ispitivanje. 
Zastao sam na kratko da 
razmislim da li će ovo biti
pitanje vredno da se igovori. 
Uzeo sam dubok uzdah. 
Zapravo biće jedno pitanje političke prirode,
a drugo nešto lično. 
Zbog čega je Akumetsu došao
u posetu? 
Pitao sam kagea. 
Zamimalo me je 
zašto sam osteio smrt kada su došli 
ona dvojca. 
Nego kage šta za tebe 
znači život? 
Pitao sam ova dva pitanja 
spremajući se za polazak na ipitivanje. 
Nemam šta da krijem Minuzaki će 
razumeti zašto ću da ga spomenem u 
mom svedočištu. 
Pomislio sam.


Saslušao sam Aburovo pitanje. Bio je opušten i smiren, a ta njegova bezbrižnost izazivala je žar u meni. Njegova izdaja bila je ogromna - izdaja sna koji smo gradili.

Gledajući njegovu smirenost, shvatio sam nešto dublje. Shin, iako je pobjegao, nosio je teret kajanja, ali Aburo... Aburo je to učinio s ponosom, kao da se suprotstavio samom svijetu. Sada, zbog njega, imamo jednog ratnika manje, ratnika koji je svoj put krvlju izgradio.

"Aburo," rekoh tiho, ali glasno kao grom. "Iako ovdje gradimo porodicu, neka pitanja su iznad svega. Zar zaista sumnjaš u nas? Zar misliš da smo mi ti koji smišljamo nešto mračno?"

Dok sam odgovarao, poslao sam stražaru poruku, poruku koja bi mogla promijeniti sve. A onda sam se okrenuo Aburu, oči u oči.

"Život je dar," rekoh mu s odmjerenom snagom. "Ali i teret. Uz nejga svako dobije pitanje da li ga koristiti kao svjetlo ili kao sjenu"

Zatim ga, nešto lošijeg raspoloženja, pitam dok ga gledam u oči...

"A što znači život za tebe, Aburo? Je li nešto od velike vrijednosti ili nešto što se olako odbacuje zbog loših odluka?"

Jin je hodao kroz oazu prirodne lepote dvorišta koje se obavijalo oko Kage zgrade. Okružen je bio tišinom i mirisima koji su se širili vazduhom ali i novim saputnicima. 

Iako je cenio gostoprimstvo sela Vodopada i lepotu pejzaža, u njegovoj mračnoj duši vladala je samo želja za osvetom. Moglo bi se sa sigurnošću reći da nije mario za dobrobit ovog sela niti njegovih stanovnika, lična agenda je trenutno bila iznad svega. Ipak, perfidni lisac neće dozvoliti da se prava namera otkrije.

Kroz gustiš male kućice za odmor, Jin je prolazio poput senke, promatrajući svaki kutak s oprezom. Iskusni šinobi, duboko ukorenjen u prošlosti svog, nepravedno istrebljenjog, Kuroyuri klana, Jin je nosio teret tuge i gorkosti.

Ptice su cvrkutale iznad njega, ali njihova pesma nije imala tu moć da ugasi plamen osvete koji je tinjao u njegovom srcu.

Čou sam kegeaove reči 
sekle su kao nož. 
Osetio sam teret koji nikada ranije
nisam osteio. 
Kakav je ovo osećaj. 
Da li sam previše ponosan.
Ne sumnjam u vaš rad 
ovde u selu, ja sumnjam 
u sebe da li mogu da izdržim
brzinu promene. 
Život za mene predstavlja jedan vid 
slobode. 
Zato ga čuvam. 
Iako sam hteo da umrem 
više puta odlučio sam da nastavim
da živim. 
Život je dar koji se voli i poštuje. 
Rekao sam ovo kageu čekajući
moju sudbinu. 
imam neki loš osećaj u vezi sa 
ovim razgovorom. 
Šta će se desiti sa mnom?
Pitao sam kagea malo poplašeno 
ali sa dovoljnom dozom oslučnosti. 
Spreman sam da kažem istinu. 
Pomislio sam.

Govorim odlucno i jasno mladom Aburu

,,Zar TI koji toliko koji toliko cuvas taj dar zivota da oskrnavis nase povijerenje , unistis ne samo svoj put vec osudis drugoga na zivot bjezanja i progodjenja... ''

Govorim sve strastvenije dok krv u meni kljuca.

"Ti, iz moje krvi, iz Uzumaki loze, da budeš taj koji sramoti mene svojim djelima? U tebe sam polagao tolike nade. Ovo je moj poraz, moja sramota."

Šta sad da kažem na ovo. 
Mislio sam. 
Pokazao mi je šta sam uradio. 
Mislio sam samo na jednu 
stvar moja čast je sada prljavija nego ikada. 
Ove reči su bolele više od bilo kojeg sečiva. 
Bile su duboke izgovorene iz duše. 
Gotovo je jedino što mogu da radim 
jeste da se pozdravim sa svime što 
znam. 
Moj život je sada na kocki.
Svski moj postupak će biti
proučavan.
Moram da se sudržim. 
Kage ja ne znam šta da kažem. 
Dirnuo si me u dušu. 
Ja nisam vieo da ljudsko
biće ima takve emocije. 
Sad ću ti nešto reći. 
Došao sam ovde u ovo selo 
da bi se promenio
zaboravio na neke moje probleme. 
Jer kao što možeš da vidiš radim
sve bez pogovora. 
Slušam svoje saborce i
pokušavam da im pomognem kad mi 
zatraže. 
Ne želim da pravadam svoj čin kukavičluka. 
Izgovaram ove reči sa velikim strahom. 
Izgovaram ovo iz dna duše. 
Jer ovo je način na koji mislim.

"Slušajući svoje saborce, stavio si na kocku našu sigurnost. To je grijeh koji ne mogu ignorisati "

Izgovaram sve to sa gorčinom, osjećajući kako mi grlo zateže od bola.

Povlačim se nekoliko koraka unazad od Abura, suzdržavajući emocije koje prijete da izbiju na površinu. Sada nije vrijeme za izražavanje ranjivosti.

"Gurnuo si nas u opasnost, Aburo"


Govorim tiho, posljednji put gledajući u njegove oči, nadajući se da će prave riječi izaći iz njegovih usta, riječi koje bi mogle promijeniti ishod onoga sto dolazi....

"Tvoj život više nije u mojim rukama..."

Riječi izlaze iz mene hladno, moje srce postaje sve ledenije, sve bezosjećajnije.

Molim te, Aburo, mislim u sebi, reci mi ono što želim čuti...