Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Sakura Sanctum

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Sakura Sanctum

Sakura Sanctum Fantasy-art-cherry-blossom-stream-wallpaper-preview

U srcu podnožja velikog planinskog lanca, kao skriveni dragulj, leži ovaj mali kutak tajanstvenosti, gotovo izgubljen u beskrajnom kamenom krajoliku. Nekada je ova planina bila dom predivnim sakura drvećima, ali sada je samo jedno od njih preživjelo, stojeći kao usamljeni čuvar tajni koje čeka da budu otkrivene.

Sa strane, planina je obavijena misterioznom atmosferom, s ostacima prošlosti koje svjedoče o nekadašnjoj ljepoti ovog mjesta. Obrađene staze kroz obraslu vegetaciju otkrivaju tragove drevnih puteva, dok se u daljini vide ostaci ruševina koje su nekada bile domovi ljudi koji su naseljavali ove prostore.

Na rubu planinskog proplanka, stoji preostalo sakura drvo, njegove grane nježno pognute pod teretom vremena, ali i dalje noseći neku vrstu dostojanstva i tajanstvenosti. Njegovi ružičasti cvjetovi, iako rijetki, donose dašak ljepote u ovu surovu i divlju prirodu.

U središtu tog tajanstvenog krajolika nalazi se ulaz u organizaciju, skriven duboko pod zemljom. Nekadašnje sakura drveće služilo je kao prirodna zavjesa koja je skrivala ulaz od znatiželjnih pogleda, ali sada, s njihovim nestankom, ulaz je postao još skriveniji i teže dostupan onima koji ne znaju za njega.

Tajni prolaz koji vodi duboko pod planinu oduzima dah svojom tajanstvenom atmosferom. Zidovi su obloženi starim kamenom, a svjetlost koja prodire kroz pukotine stvara igru sjena i oblika na podu od grubog kamena.



Stajao je na ivici proplanka, osećajući kako tlo pod njegovim nogama nežno povija pod težinom njegovih koraka, dok se pred njim pružala nepregledna divljina poput zaboravljenog carstva koje čeka da bude istraženo. Vetar je nežno šaputao kroz grane preostalog sakura drveta, dok su retki cvetovi igrali kao da pozdravljaju njihov dolazak. Bio je zapanjen lepotom ovog mesta, tajanstvenim i skrivenim od očiju sveta.

Stigli smo.

Prošaputa, njegov glas gubio se u tišini koja je obavijala okolinu kao da je bio samo odjek prirode. Sa svakim korakom ka ulazu u organizaciju, osećao je kako se tajanstvenost i misterija ovog mesta samo pojačavaju, dok je šetao stazom koja je vodila kroz obraslu vegetaciju. Kada je stigao do ulaza, duboko pod zemljom, osetio je treptaj uzbudjenja, kao da je otkrivao tajnu koja je čekala da bude ispričana. Bio je spreman da otkrije sve što ovaj skriveni kutak ima da ponudi.

Ovo mesto je bilo nekadašnje skrovište bande, ali posle njenog nestanka prešlo je u vlasništvo starca koji je posedovao moci sa kojima je renovirao ovo mesto. Otkupio je ovu lokaciju od starca, ali je tek sada, dok je stajao na ivici, shvatio pravu vrednost ovog mesta.


Verujem da će vam se svideti,

Reče tiho, dok je pogledom prelazio preko kamenih zidova koji su čuvali ulaz u organizaciju.

Nisam ni ja nikada bio ovde, ali gotovo detaljno znam kako izgleda iznutra. Pa, hocemo li?

Sakura Sanctum 7fd9e463a8ced6b734e8644c826ba807


Medju gustim oblacima vulkana koji je zajedno sa planinama držao ovo mesto netaknuto od strane ljudske ruke se nalazilo jedno drvo. Uprkos svim zakonima prirode ono je ovdje preživjelo nebrojni niz godina od kada su sva ostala umrla i sasušila se zbog temparature idalje tečne magme u blizini.

Kroz oblake par silueta su se mogle razaznati u neposrednoj blizini toga drveta. Dugi period izolacije ovoga mjesta je prekinut bez ikakvog upozorenja. Shinobiji udruženi snovima uništenja trenutnog materijalnog svijeta su napravili ovo mjesto svojom koljevkom koja će ih štititi dok ne budu spremni za novu eru koju će milosrdno podariti svojim podanicima.


"Neočekivano je pogodno mjesto za naše potrebe, bio sam spreman na svašta poznavajući tebe."

Jedno vrjeme sam čak mislio da će nas natjerati da udjemo kroz vulkan da bi smo stigli do skrovišta.
Kapljica hladnog znoja mi se spusti niz čelo na tu pomisao.

Gledajući naokolo sam blago ostavljen u čudu na divotu koja je kontrirala logici. Na jedan način bi se moglo reći da perfekno opisuje apsurd našeg cilja i arogantnost kojom se ishodimo sa guranjem ka njegovom ostvarenju.


Sakura Sanctum Ey-Zijja-WUAA3-Ae3

"Misliš da bi mogao skuvati čaj na onom kamenu?"

Pokazujući prstom ka blago usijanom vulkanskom kamenu reče na opušten način trudeći se da na ovaj način smanji dozu ozbiljnosti koja je opresivno pratila našu grupu na putu do ovdje.

"Dobro bi nam došao, ovim tempom se plašim da će te razviti bore na čelu."

Shohei i nekako ali zato ova dvojica......nisu bili namrgodjeni ali njihovi oštri pogledi sa ozbiljnim facama su počeli da me podsjećaju na staronje koji nam i smetaju do ove mjere.

Ipak ovo mjesto je budućnost naše sigurnosti bilo bi bolje ako nije namjnjeno samo za mučenje i zakopavanje unesrećenih.

Prema dogovoru koji su sklopili na tom izuzetnom mestu gde su im se sudbine ponovo i ukristile trebalo je da se nađu malo istočnije od tog mesta. Svako od njih imao je neka nezavršena posla koja je trebalo obaviti pre zvaničnog početka te njihove misije.

"Izgleda jako interesantno."

Sakura drvo okruženo parom koja je dolazila od same lave delovalo je upečtaljivo. Izgledalo je kao da je tu pre bila šuma koju je vulkan potpuno uništio, a to jedno drvo pružalo je otpor moćnijem protivniku. Imalo je neke simbolike, isto kao što bi i njihova organizacija trebala da radi.

"Ovde postaje malo vruće, pokaži nam ostatak."

Tečna magma slivala se niz litice, a samo kamenje prenosilo je toplotu preko cele planine. Iako je vulkan davno eruptirao, magma je u malim količinama neprestano izlazila stvarajući potok lave koji je nestajao u provaliji. 

Sama ta situacija oko stvaranja organizacije budila je u njemu avanturistički duh, osećaj koji je davno zaboravio, nešto što nije osetio još od svojih mladalačkih dana kada je rešio da putuje svetom ne bi li stekao znanje i veštine samuraja. Osetio je da mu krv poput uzvrele lave teče venama, opet se osetio mlado. Iako će cela ta stvar verovatno da se završi kobno po njega i njegove saborce nije mario, a ko zna možda im se sreća osmehne i završe to što su započeli.


Prilazeći ovoj predivnoj i na prvi pogled očaravajućoj lokaciji mali žmarci sreće kao i tuge su na par momenata prošli kroz njegovo tjelo. Ovakva priroda, ovakav prizor da bude uništen i slomljen bremenom vremena i dana koji su prošli. Kako se niko za ovo nije borio, kako niko nije našao to u svome srcu da ovo zaštiti. Kako su ti silni lideri i te više sile dopustile ovo. Svo čuđenje koje je imao je na momente dolazilo u njegovu psihu pa nestajalo, ali jedno je sigurno da nije znao za ovo mjesto, prvi put je ovdje i bio je veoma zahvalan Yabaiju koji je odlučio da pokaže svim ostalim čari ovog mjesta.


"Samo momenat momci, doći ću za vama... samo mi treba minuta!"


Krenuo je svojim laganim koracima prema sakura drvetu koje se tu nalazilo kao štit protiv vremena i sjećanja koja su prolazila. Kleknuo je tik uz njega gledajući u krošnu pa se na trenutak spotaknuo, kap koja je izašla iz njegovog oka oštra kao nož a hladna kao led spustila se niz njegov obraz. Ovaj prizor je bio devastiran većinom ali on je vidio kakav je on zapravo bio. Njegov mozak je u potpunosti zamislio čitavu šumu i ekosistem koji je tu obitavao kao i po neku građevinu koja se nalazila tu.


Progutao je svoju jabučicu i dalje ispuštajući koju suzu, prisjećajući se momenata sa svojom dragom sestrom blizankom. Zašto je sve tako završilo, zašto ona nije mogla da nađe ovo mjesto, čitava lokacija ga je podsjetila na nju jer joj je ta boja i ta biljka bila omiljena. Sa dubokim glasom u grlu zastao je, kleknuo na oba koljena govoreći.


"Prerano si otišla anđele, ja gledam ove stvari koje si ti trebala, ja uživam u ovakvim prizorima u kojima si ti trebala....Sada je vrijeme, da krenem dalje, seronje i svi ostali bogovi i lideri nisu vrijedni tebe, ti idi u raj a mene će put kojim moram da krenem vjerovatno odvesti u pakao! Memorija tebe će uvijek biti samnom ali je od danas moram potisnuti, neka ovo bude naš posljedni pozdrav."


Malo se smirio kako je izbacio riječi i težinu sa svog srca. Ubrao je jednu laticu sa drveta stavio na svoj rever malom iglicom koju je imao u svom sakou. Potom se mnogo fleksiblinijim i lakšim korakom zaputio prema svima koji su bili.


"Jel idemo sada da pripremimo ovu našu lokaciju, pa da im onda počnemo skidati glave! Želim njihove krvi do koljena a vjerujem u vas!"

Sakura Sanctum GA_zc_qWMAAXUyn



Bio je povučen u tisinu, kao da je pronalazio svoju snagu u dubokim, unutrašnjim mislima. Danima bi provodio u samoći, analizirajući svoje misli i pripremajući se za ono što dolazi. Njegova prisutnost se retko osetila, a kad jeste, bila je poput senke koja prolazi kroz noć, neprimetna, ali prisutna.

Međutim, kako su dani prolazili, osećao je kako se nešto menja u njemu. Vatra koja je tinjala u njegovoj duši počela je da osvetljava put napred. Odlučnost je rasla, a želja za akcijom postajala je sve jača. Shvatio je da se više ne može sakrivati u tami svoje unutrašnjosti, već da je došlo vreme da ponovo zakorači u svetlo i suoči se sa izazovima koji su pred njim.

Jednog jutra, kada je sunce tek počelo da se diže iznad horizonta, Yabai je izašao iz svoje tišine. Bio je spreman da kroči ponovo među ljude, da se vrati svojoj ulozi vođe i da vodi svoju organizaciju ka novim visinama. Njegovi koraci su bili čvrsti, a odluke koje je donosio bile su ispunjene sigurnošću i odlučnošću.

Dok je sunce obasjavalo njegovo lice, znao je da je vreme da se ponovo uzdigne, da osvetli svoj put i da započne novu eru u svom životu i u životima onih koji su mu sledili. Svetlo vatre osvetljavao je njegovu stazu, dok je kročio ka budućnosti sa novom snagom i odlučnošću, tiho rekaši.

Senka vatre će osvetliti selo... i još jednom, krošnje ce zapupeti...

Sakura Sanctum 111112