Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | ⦿ Večna Magla Lao-Fu

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

⦿ Večna Magla Lao-Fu

Večna magla je mesto koje je sakriveno duboko u planinama izolovano od civilizacije jer se niko ne usuđuje kročiti kroz ove predele. Sam predeo obuhvata površinu od oko 400km2 ali idalje niko se ne usuđuje da kroči u nju. Nekadašnji Šogun Lao-Fu je svoje zarobljenike bacao u ovu maglu i oni su ostal i izgubljeni u njoj. Prozvani su "Legija Izgubljenih" i niko više ne sme ući ovte u strahu da ih Legionari ne ubiju jer se noću idalje čuju zvukovi borbe u dubokoj magli

Saburo i njegovi saborci stigli su na novo mesto spremni da se posvete zadacima koje je postavio lider, Esau. Cim su stigli, Esau je jasno izneo svoje naredbe, postavljajuci ciljeve koje treba postici na tom mestu. Bez oklevanja, Saburo je prepoznao vaznost timskog rada i odmah poceo slediti naredbe lidera.

Dolazim i uzimam lopatu u ruke i krećem da kopam vrlo vredno i radno sa namerom da što brže iskopam ovo u nadi da ćemo nas trojica konačno naći nešto što je vredno da nađemo i da se konačno nas 4 nesrećnika obogatimo od ovog posla






Kako sam kopao nisam posustajao uprkos tome što je sunce udaralo u moja leđa  i piržilo me odozgore, mene i moje saradnike

Da me izvinete Yuichi je kopao kao konjina, znoj mu se slivao kao vodopad niz lice, a mesta koja su posecivali bile su mu jedine mrve motivacije sada kada je bio izmoren i iscedjen.

,,Treba mi vode!'' rekao je nakon par minuta kopanja, toliko je bio zedan i umoran da se osecao kao da ce da umre. Srecom flasa vode koju je poneo ga je spasila, na brzinu je popio celu flasu i nastavio sa radom.

Ajde, pomoći ću i njima ja malo.

Djonom sam krenuo da pomeram šut ispod sebe, ne bi li možda i našao nešto. Barem da postavim sebe kao uzor nekoga ko je vredan i ko zapravo radi, a ne Yuichi koji se žali za vodu svake dve sekunde (jednom se žalio).

Nastavio sam da šutiram malo napred nazad, levo desno, ne bi li nešto otkrio.

The member 'Esau' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Roulette' :
⦿ Večna Magla Lao-Fu #world370

Saburo i njegovi prijatelji su neprekidno nastavili sa kopanjem na ovom mestu, posveceni postizanju zacrtanih ciljeva koje je Esau postavio. Bez obzira na tezak rad i fizicki napor, tim je odrzavao visok nivo motivacije i zajednistva. Ludo bez stajanja i ako je bio zedan nije stajao da kopa kopao je i kopao ne bi li oni nasli neku nagradu koja bi im znacila.

Krenuo sam da kopam sa voljom da nađem nešto nakon što je esau govorio da nastavimo u nadi da ćemo svi mi pronaći nešto.






Nas trojica smo radili kao konji i trudili smo se da ne zabušavamo uprkos tome što je bila neka jaka sunčanica udarala je po nama a ja sam uzeo čuturu vode i nategao sam je pa sam nastavio da kopam

Konacno i lider tima je poceo da radi nesto, liderovo zabusavanje i prelezavanje je Yuichija nerviralo i ometalo u ovoj misiji ali sada konacno je mogao da se opusti, kakav je to lider ako ne radi zajedno sa svojim timom, cesto je se zapitkivao. Njegov umor i glad su ga polako preuzimale ali je znao da je morao da nastavi, nije bilo okretanja nazad.

Šut za šutom, razbacivao sam šljunak unaokolo. Na svakih metar dva, nalazila bi se rupa od mog šutiranja, normalan čovek bi pomislio da pravim logorsku vatru a ne da kopam. Štaviše, bilo mi je i zanimljivo, al nisam želeo da se baš uživim u čitav život - ipak nisam ja moler nego dizajner.

The member 'Esau' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Roulette' :
⦿ Večna Magla Lao-Fu #world361


Nastavili su kopanje sa istom motivacijom i odlucnoscu. Radili su zajedno kao tim iz snova, svaki clan doprinoseci svojim naporima kako bi postigli postavljene ciljeve. Iako je posao zahtevao fizicki napor, njihova medjusobna podrska i zajednicka posvecenost cinili su radno okruzenje pozitivnim. Dok je kopao znoj mu se slivao niz lice.

Nastavili smo da kopamo uz malu pauzicu koju smo imali da pojedemo konzerviranu hranu koju smo dobili po izlazku iz sela jer su znali da će nam trebati


Kako smo pojeli hranu nas trojica smo se vratili na naporan rad a kao po običaju esau je nadgledao dok sam ja sa ovom dvojicom kopao kao patuljak 

Toliki rad, a toliko mali rezultati. Ipak rad i vrednost je jedina stvar koja je mogla da ih dovede do pronalaska, pa zato Yuichi uze onu propalu lopatu koju je nasao i krene sa brzim tempom da kopa iz sve snage, koristeci sve svoje misice u telu, kao tim sinhronizovano su kopali i trazili artifakte.

Dosadilo mi je ovo šutiranje, ne bih da izližem djon cipela. Uzeo sam da se prošetam unaokolo da vidim šta ostali rade. Dok su se neki žalili na vrućinu, ja sam se na nju navikao od malenih nogu. Ne možeš biti član Armani klana a da ne budeš vatren kao ja.

Nastavljam da kružim unaokolo poput lešinara.

The member 'Esau' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Roulette' :
⦿ Večna Magla Lao-Fu #world362

Mesto izgleda nije bilo idealno - nit je imalo bilo šta skriveno. Nisu oni stvoreni za ove predele - ili barem su tako izgledali. Ništa, nastavljamo dalje pa ću ih terati da kopaju negde drugde. Da su malo pametniji, stvorili bi klonove pa bi to radili.

Idemo dalje u nedogled.

Došao je do zadnje zemlje prije negove destinacije,ovo će biti najveći izazov Minuzaki je ikad doživeo na ovom putu,ali bio je spreman da pokori sve te prepreke i postane čudovište. Navikao se na guste magle,međutim nešto u vezi ove mgle bilo je drugačije,Minuzakiju su se priviđale halucinacije. Vidio je svoju pokojnu majku u magli u dotrčao do nje kao uzbuđeno dijete:"Majko!!!" Čim je prišao i zagrlio siluetu svoje majke ona je nestala u magli kao para,Minazuki je shvatio da je to samo halucinacija.
"Dođavol,osvetiću se za tebe majko,to ti obećavam!" On je shvatio da nije vrijeme za plač i lagano je našao izlaz iz magle.


Nakon onako lepog prizora na livadi, naišao sam na nešto sasvim drugačije - Večnu maglu. Ovo mesto, sakriveno duboko u planinama i izolovano od civilizacije, bilo je obavijeno gustim slojem magle koja je stalno prekrivala površinu od oko 400 kvadratnih kilometara. Malo ko se usuđivao da kroči ovde, jer su postojale strašne priče koje su kružile o ovoj oblasti.

Dok sam prilazio granici magle, osećao sam kako mi srce ubrzano kuca. Priče o nekadašnjem Šogunu Lao-Fuu, koji je svoje zarobljenike bacao u ovu maglu, bile su dobro poznate. Ti nesrećnici su postali poznati kao "Legija Izgubljenih", i niko nije želeo da ih susretne. Govorilo se da se noću još uvek čuju zvukovi borbe, što je dodatno doprinosilo zloslutnoj atmosferi.

Udahnuo sam duboko i napravio korak napred, ulazeći u maglu. Vazduh je bio gust i hladan, a vidljivost je bila ograničena na samo nekoliko metara ispred mene. Svaki zvuk je bio prigušen, i osećao sam se kao da sam ušao u drugi svet, svet gde su se granice stvarnosti i mašte brisale.




Koračao sam dalje, pazeći na svaki korak. Tišina je bila sablasna, samo ponekad prekidana nejasnim zvukovima u daljini. Odjednom, osetio sam hladan dah na svom vratu. Instinktivno sam se okrenuo, ali nisam video ništa osim guste magle.

"Ko je tamo?" povikao sam, pokušavajući da zvučim hrabro.

Iz magle se začuo tih, gotovo šapćući glas: "Zar ne znaš da je ovo mesto zabranjeno za žive?"

Trgnuo sam se, ali sam pokušao da ostanem pribran. "Znam za priče, ali moram proći kroz ovu maglu. Ko si ti!?" Viknuo sam na nevideći glas.

Figura se polako materijalizovala ispred mene, oblikujući se u visokog ratnika u starinskoj oklopu. Njegovo lice bilo je bledo, a oči su svetlucale hladnim sjajem. "Ja sam jedan od onih koje je Lao-Fu osudio. Zarobljen u ovoj magli zauvek."

Srce mi je udaralo kao ludo. "Nisam došao da ti naškodim. Samo tražim put kroz ovu maglu." Bilo me je strah, nisam znao kako da objasnim "duhu" da je moj cilj da prodjem kroz ovu maglu kako bih otišao u sakriveno selo u ovoj oblasti.

Duh se nasmejao, zvuk je bio hladan i bez radosti. "Nema puta kroz Večnu maglu. Svi koji uđu, ostaju zauvek. Kao što ćemo ostati mi, Legija Izgubljenih." Kada sam čuo ove reči pokušao sam da zadržim smirenost. Ova magla sigurno nije bila bezizlazna. Duh je posle ove replike prestao da mi se obraća a ja sam nastavio sa svojim putem dalje. Malčice izgubljen i uplašen.




Dok sam se probijao kroz maglu, naišao sam na čudne predmete. Starinski štitovi i koplja ležali su razbacani po tlu, pokriveni mahovinom. Što sam dalje išao, nailazio sam na još neobičnije stvari - stara pisma napisana nepoznatim jezikom, zlatne statue koje su izgledale drevno, ali savršeno očuvane. "Šta je sve ovo?" pitao sam se naglas, zbunjen prizorima oko sebe.

-četiri sata kasnije-

Magla je postajala sve ređa i ređa, osećao sam da se približavam izlazu. Ali, ovi predmeti su me mučili. "Ko ih je ostavio ovde?" Razmišljao sam o duhu i njegovim rečima. Možda su to bili tragovi onih koji su, kao i ja, pokušavali da pronađu izlaz. Uplašen i sa mnogo pitanja sam nastavio dalje, ka onome u šta sam bio ubedjen da je izlaz iz ove magluštine.










Na kraju, magla se potpuno razišla i ugledao sam svetlost. Uzdahnuo sam s olakšanjem, ali i sa saznanjem da nikada neću zaboraviti Večnu maglu i njene tajne. Izašao sam iz magle i našao se na čudnom planinskom putu. Osećao sam olakšanje što sam napokon van tog jezivog mesta, ali nešto nije bilo u redu. Okrenuo sam se da pogledam maglu iza sebe i shvatio sam da sam proveo dane u njoj, a ne sate. Moja odeća je bila pohabana, a telo umorno. "Koliko sam dugo bio unutra?" pitao sam se glasno, zbunjen onim što se desilo.

Put ispred mene bio je uzak i strm, vijugajući oko planinskog masiva. Krenuo sam napred, nadajući se da će me odvesti do nekog naselja ili barem do mesta gde ću moći da se odmorim. Svaki korak bio je težak, ali nisam smeo da stanem. Dok sam se penjao, misli su mi se vraćale na predmete koje sam pronašao u magli: "Da li su to bili ostaci drugih nesrećnika? Da li su ikada pronašli izlaz?"

Put se konačno proširio i ispred mene se otvorila predivna dolina. Bilo je to mesto koje je izgledalo kao raj posle Večne magle. Sa novom snagom u nogama, nastavio sam napred, nadajući se da ću pronaći odgovore i mesto za odmor. Strčao sam u ovu preglednu dolinu.


Dok sam se kretao kroz dolinu, naišao sam na čudan, napušten hram. Bio je prekriven bršljanom i mahovinom, a delovao je zaboravljeno vekovima. Znatiželja me je povukla unutra. Hodao sam tiho, pažljivo posmatrajući svaki detalj. Na sredini hrama, baš kao u onom prošlom, nalazila se čudna zlatna spirala. "Šta je sa ovim spiralama?" promrmljao sam sebi u bradu, osećajući blagu jezu. "Da li su povezane?"  baš kao i onu prošlu, počeo sam da ispitujem spiralu koja je bila ispred mene ali ova nije imala tragove bilo kakve energije ili chakre. Posle kraćeg razočaranja nastavio sam dalje.  Istraživao sam svaki kutak hrama, ali nisam pronašao ništa zanimljivo - samo prašinu i stare, raspadnute predmete. Zidovi su bili ukrašeni starim, nečitljivim simbolima "Možda sam previše očekivao," rekao sam naglas, osećajući blago razočaranje. "Ali sigurno ovo mesto ima neku tajnu."
zaključio sam napustivši hram i nastavljajući svoje putovanje dalje.