⦿Kazam Nebesa

Mujin je se razdvojio od svoga partnera zbog nekh nesrećnih okolnosti.

Ali neće posustati i u ovoj situaciji će nastaviti sam pa nekad kasnije se opet naći u budućnosti.
Penjući se uz uske puteve planine tražio sam blago koje je Zabai spominjao.

Ne vjerujem da ću naći išta ovdje na nižim visinama ali dok idem ka svome cilju neće mi škoditi da provjeravam.

Ka svome putu do vrha nailazijo sam do raznih divljih životinja koje su veoma čudno izgledale.
Ali ne čudno kako bi neko pomislio već kao da su van ovog svjeta što sam bio bliži vrhu više njih se pojavljivalo.

Njihova gradja nikada nije odavala njihove predispozicije jako je tešto bilo predvidjeti ko je predator a ko je pljen.
Jedna ovakva životinja me je napala ali sam je lagano rješio.

Snaga ovih životinja je jako varirala nikada nisi znao kad će ti nešto veličine žabe skinuti ruku sa tjela.

A kad že neki insekt te na smrt otrovati hvala bogu pa sam imao svoje barijere i pečate koji su me branili od ovih manjih smetnji.

A zato veće me ili nisu primjetile, pobjegle ili umrle u mojim rukama.

Idalje ovo me malo zabrinjava ako su ovak ve anomalije stigle iz tog mjesta kakve su one što se nalaze dublje.

Po drevnim skripturama koje sam našao o ovom mjestu sam imao razlog da budem uplašen.
Opisivale su katastrofalna bića koja su imale snagu i brzinu van ljudskog dometa.
Naravno ovakve priče su u glavnom bile preuveličane jer dolaze od civilnih porodica.

Ali i sa preuveličavanjem daju razlog za brigu.
Sa ovim mislima nastavim da tragam valjda dodje neka sreća.

Postajalo je maglovitije što sam više išao, izgleda da jwe se rosa spuštala na višim djelovima planine.

Temparatura je isto tako naglo padala i zvjeri su postajale sve mirnije.
Šta je upitanju sa ovim mjestom čitav eko sistem se drastično promjenio za par stotinjak metara.
Ovo mjesto kao da ruši sva pravila biloškog svjeta oko sebe.

I ako sam upravu blagi tragovi chakre su se počeli stvarati po živom svjetu ovog regiona.

Zemljište je postajala čudna mješavina ledenih kristala i tokovi vode su postajali češći.
To mi je samo dodatno trošilo energiju jer sam morao paziti da ostanem suv.
Na ovakvom mjestu nikako nije bilo pametno biti mokar.

Em što su opasnosti na svakom uglu i od zvjeri i od okoline uopšteno.
Blago pretraživajući rukom po pocršini zemlje razzmišljam o rupi na vrhu ove planine.

Bilo je par puta kada sam naišao na neke strukture na ovim stipim prolazima.

Najvjerovatnije su djelo nekih životinja koje hiberniraju nebi me začudilo da ih ima par u ovakvoj klimi, ali ako će mo biti iskreni više me ništa nebi začudilo na ovom mjestu sa time koliko je van svake zdrave razumne pameti.

Zastao sam na mjestu gdje je se nalazilo više malih životinja oko jezera .
Valjda im je bilo glavno pojište ovdje, nevjerujući im otjrao sam ih da bi prišao vodi.

Nakon tetiranja da li je pitka otkrio sam da ne samo da je pitka nego u njoj zna da zasija povremeno neki odsjaj sa dna jezera.

Ponadao sam se da je to jedan od meti koju tražim.

Mejdutim u jezeru se nije nalzilo ništa tako onaj odsjaj koji sam pomislioda je blago zabravo je bila jedna od floroscentnih riba koje su plivale naokolo.
Osušivši se nastavljam dalje u potrazi za ovim blagom.

Valjda će nešto da iskoči uskoro.
Par sati nakon toga sam konačno izašao iz hladnijeg djela u tompliju i gušću džunglu koja je se pružala po izgledu do kraja planine .

Gusta vegetacija je blokirala put svuda naokoolo morao sam da konstantno sječem da bi imao prolaza dalje.

Tu sam zatekao mnoge životinje koje su imitirale vegetaciju ovog mjesta pa su zajedno sa njom bili i posječeni.

Malo sam ubrzao svoj ‚put uz pomoću chakre i počeo se kretati po drveću naokolo.
Zatim sam izvidio okolinu sa najviše tačke.

Sve sam blići i bliži svome cilju.

Spusti se i poče da lagano trčim po zemlji oi skenirajući put ispred sebe ne ostavljajući ništa neotkrito.
Krenuo sam ka formaciji na vrhu planine koja izgleda kao kruna koja okružuje njen vrh.

Po mapi trebalo bi da kad stignem na vrh da bude blago udubljenje koje se pruža do de infamozne rupe .
Kroz ovaj put još nisam ništa našao valjda će da se promjeni kad dodjem tamo.

Blizu rha djengla je prekinula da raste sve što je ostalo je formacije stjena koje su postajale sve veće i naravnije što bliže je neko ka vrhu.

Uskoro su stjene postajale tako velike da neko mora da skače da bi ih prešao svaki skok odlučuje o tvojoj smrti ili nastavku puta ka dalje.

Medjutim ovo za shinobia kao mene nije prestavljalo problem.

Uskoro više skakati nije bila validna opcija pa sam se maorao spustiti i šetati izmedju ofgromnih stjena.

Ali nekom logikom bi ovdje trebalo biti više ovih kristala ako su padali sa vrha ovih formacija ka dole.

Tako tragajući za njikma vrjeme je prolazilo kao neprimjećeno jer u velikom fokusu i poslu čovjek zaboravi na njeno postojanje.

Sreća izgleda nije bila na mojoj strani iako sam davao sve od sebe ovi kristali kao da su se odlučili sakriti od mene.
I do sad dragi bog ih ne nadje u ovom haosu bod lokacije.

Ali htjeli oni ili ne htjeli biti nadjeni ja sam bio sve bliži svome cilju.
Uskoro sam se približio vrhu gdje se otvorio horizont ispred mene sa kojeg sam sve vidjeo do infamozne rupe na dnu.

Tako spuštajući se niz krunu planine sam uletio u šumu koja je se nalazila u njenoj poljani.
Nije bilo još dugo puta do obećane lokacije koja se opisivala u svim ovim pričama.

U duši mi je prevladavao osježaj hitnosti kao da ako ne požurim neću stići do nje.
Nerazmišljajući o razlogu iza takvog osjećaja požurim ka kazamu.

Ubzanim koracima sam počeo da pregledam ovu poljanu.
ovdje je živi svjet bip mnogo tiši za razliku od onog na vanjskoj strani.
Ali povremeno su se čuli zvukovi koji su premašili svaki drugi zvuk na okolini.

Njihova glasnoća je tjerala sve naokolo da se sakriju i ćute bez druge pomisli pa šta god radili.
Zaputio sam se ka jednom od ovih zvukova da istražim njihov izvor.