Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | - Hram Uzumaki Familije -

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

- Hram Uzumaki Familije -


(Kuća Yugena Uzumakija)
Na kraju dugačkog stepeništva koji je se pružao duž stranu planine nalazio se hram velike ljepote koji je očuvan kroz generacije majstora koji su prednjačili u vještini pečaćenja i njihovih primjena.
Sada se ovdje samo nalaze Yugen i njegovi baba i deda.

Ako neko obrati pažnju može primjetiti par pečata koji se nalaze na djelovima arhitekture i stubovima struktura.

Nad ovim mjestom vlada mir i tišina koji zahtjevaju poštovanje prema svojoj okolini.
Blago sablasan povjetarac zna da prodje svakih malo odajući gadne tajne zarobljene u pečatima ispod hrama.


- Hram Uzumaki Familije - HD-wallpaper-japanese-shrine-hiiro-no-kakera-forest-house-scenic-plant-home-beautiful-sky-building-tree-anime-shrine-beauty-scenery-scene

U hramu je zavlado blagi miris hrane.

Od čorbe do deserta za poslije večere za koju su se okupljali uzumaki familija ovoga sela.
" Nema nas puno pa je bolje da se držimo zajedno u ovakvom svijetu."
Fino spremivši prostorije hrama za goste koji će da mu dodju, izadje napolje da uhvati malo svježeg vazduha.

Taman po njihovom dolasku će da ih dočeka i primi u sobu hrama.

Fumetsu i njegova porodica bi rado došli na poziv Yugenove porodice koji su nam jelte ne rođaci. Uzumaki klan ima dugu istoriju i tradiciju i moj otac je smatrao da su ove večere vrlo lepe i kulturne.


Polako bi smo došetali svi do vratiju hrama, moj otac i majka, moja 2 brata i moja malenkost. polako kako smo došli do ulaza svi smo se lepo obukli te je moj otac pokucao na vrata palate

"Izgleda da su stigli."

Bolje da ih odem primiti u hram. Dolazeći do vrata dvorišta hrama otvara da zatekne porodicu u kojoj uglavnom prevladava kosa plavušana.


"Drago mi je što ste mogli stići. Mora da ste umorni od tih stepenica udjite i raskomotite se."
Ako je ikada zavidio nekome onda je to Fumetsuovoj familiji i njihovim brojnim članovima.


Nakon što im je izjavio svoje misli pozdravio ih je sviju redom dok nije stigao do prvenca familije.
"Fumetsu brate nadam se da te je ćivot shinobija dobro tretirao!"

"Moraš mi sve ispričati kako je bilo na tvojim avanturama. Ali prvo ajmo jesti vjerujem da si i ti gladan."


Uputivše se ka prostoriji gdje ih čeka pripremljen sto pun hrane i Yugenova preostala familija.

Porodica bi vrlo srećna da bude toplo dočekana od strane mladog Yugena. Polako su ušli kroz vrata hrama i došli su do unutrašnjih prostorija. Oni su tu izuli svoje japanke i zaputili se ka prostorji za jelo


Ulazivši u te prostorije videli su da su prvi stigli. Ali je zato sto bio pun sveže i vruće hrane. Svi su rado seli na stolice i zahvalili su se za ovako pristojan i veličanstevn doček


Fumetsuov otac bi bio oduševljen abijentom te bi progovorio.


Ako neko treba da pravi večeru to si onda ti.

"Hmh tvoje pohvale te neće dovesti daleko ovdje momče, sačuvaj ih za nekoga drugog."
Deda mu je odgovorijo grubo i čangrizavo kao što mu je bila loša navika koju je stekao braneći svoju unuku od udvarača.

"Ma pusti tog matorog magarca on jednostavno ne može da prihvati komplimente!"
Hvala bogu pa baka oduvjek nježna duša, jednako brzo uskače da smiri situaciju.

Dok mladji članovi porodice su bili previše zauzeti svojom pričom da im dadnu svoju pažnju.

Fumetsu i njegova porodica bi gledali ovu svađu koja je krajnje nepotrebna u ovim trenutcima. Pa su se jednoglasno odlučili da okrenu veseliju temu i da se manu svađe


Fumetsu se okrenuo ka Yugenovom dedi te ga je vrlo smirenim glasom upitao sledeće reči


Kako vam je prošla sezona riže?, kod nas je bila vrlo uspešna.


Rekao je Fumetsu dok su svi strpljivo čekali dedin odgovor

Deda čuvši ovo zadobi neku vatru u svojim očima i poče da hvali svoju žetvu kao navijen.

"Uz moje tehnike sa pečatima sam uspjeo da ih održim na vrhunskoj kondiciji kroz čitavu sezonu što mi je omogućilodanestajemnatojmalojkoličinizemljesadadobijamprocena........!."

Slušajući svoga djeda kako melje ko navijen šapnu Fumetsu-u "Evo vidi šta si sad napravio šta ti je to trebalo. Kad počne ovako dragi bog ga ne zaustavi."

Uvidevši da je ovaj deda krenuo da mota kao neki ludak i da nestaje sa hvaljenjem svoje žetve. Jednostavno sam uzeo griz jednog kolača i sačekao da deda udahne za vazduh


Čim je on udahnuo ja bih brzo potegao svoj jezik da što pre izgovorim sledeće reči


Bako ovi kolači su prelepi, da li je to neki tajni recept?


Fumetsu je upitao dok je deda koj je imao još šta da kaže samo gledao u šoku kako ga je ovaj zaustavio bez da ljudi to vide kao neki nekulturan način

"Ah hvala dali se primjeti? Naravno ovaj recept je napredovao kroz tri generacije ove porodice, samo je prirodno da je njegov ukus zaslužan svog tog truda."
Baka je izgledala jako ponosno sa svojim kulinarskim vještinama.

"Jeli? Ti stvarno znaš kako da počešeš čovjeka svojim rječima gdje mu najviše godi. Ali ove svakodnevne stvari po strani kako je biti novi shinobi?"
Yugen ga upita jako znatiželjan o putu koji je njegova sestra izabrala.

Pogledao bih u yugena i sasvim smirenim glasom bih mu odgovorio na njegovo pitanje


Ehh, šta da ti kažem mi genin obično imamo glupe zatatke. Čuvamo kučiće jurimo mačke i tako, uskoro treba doći chunnin ispit., tu mogu pokazati svoje znajne i snagu te mogu postati jači shinobi


Govorio je fumetsu ne toliko oduševljen geninskim poslovima. Hteo je i on nešto da upita Yugena te je smireno udahno i upitao on njega


A kako je tebi sa akademijom kada imaš ispite za polaganje?

EHH zar shinobiji rade tako glupe zadatke? Zar to nije gubljenje vremena i radne snage bezveze?
Ostavivši svoje zbunjene misli za kasnije odgovori na Fumetsuovo pitanje.

"Treabo bih sutra da imam priliku da polažem za svoj, a u vezi sa akademijom je poprilično dosadno.

Da nemam djedove pečate da izučavam siguran sam da bi se smorijo od sjedenja u onoj stolici."

Fumetsu je gledao kako Yugen priča o dosadi akademije i osetio je emptaiju. I on je bio u akademiji i bilo je poprilično ne interesanto i učili su ih nebitne stvari. Smatrao sam da nije bitno koliko je shurikena najbolji ninja mogao da baci ali opet morao sam to da znam


Stomak je krenuo da krči te mi se mozak konačno prisetio da smo mi zapravo došli na večeru kako bi smo jeli ovde a ne da tračarimo kao neke babe sa pijace. Dok sam to misli ja sam samo iz glave rekao



Ovo je večera zar ne? hajdemo svi lepo jesti malo da napunimo stomake pa ćemo posle pričati


Rekavši to uzeo sam batak sa pileta i krenuo sam da ga sečem


- Hram Uzumaki Familije - C9c7c961b9e1238330d7c9a0c1b1736b

"Mudro zboriš."
Konačno je neki pojam mira se stvorio otkada smo ušli u ovu sobu.
Hrana je stvarno bila na nivou gdje je otvranje usta radi neke druge svrhe osim večeranja bila šteta.
Tek smo došli do daha kada smo završili glavno jelo .

Ustadevši počeh sipati svima čaja koji je namjenit da ide uz mochi koji sam pomogao baki na napravi neki dan.

Svi članovi porodice bi rado ispružli ruke da Yugen ne bi morao da prolazi oko celog stola da nam sipa čaj. Lepo su svi se posle zahvalili na dobrom i lepom čaju koji su dobili. Svakako niko od njih još nije bio čaj jer ne ide uz slano već uz slatko


Polako su počeli da završavaju glavno jelo i da uživaju čekajući naredni obrok. Deda je idalje sedeo u šoku kako su ga svi otkačili bez da on skapira

Brzo sam postavio već prije pripremljen dezert na sto.

- Hram Uzumaki Familije - Tumblr_osplw0ehWC1t2rr2bo1_640

"Nego osim o običnim vještinama iz akademije jesi li pošeo da razvijaš vještinu pečaćenja Fumetsu?

Deda nekada zna otići u krajnost sa pohvalama svojih vještina ali čak i ja moram priznati njegov talenat i znanje u pečaćenju je van ovoga svijeta."

Fumetsu je smireno popio čaj i uzeo je kriz dezerta. On je to sve pažljvo sažvakao te je duboko udahnuo i potom je izgovorio smirenim tonom


Ja se ne specijalizujem u pečaćenju., Ja vežab pretežno kenjutsu


Moj otac je smireno gledao sve što se dešava i nije mogao da drži jezik za zubima i da me ne pohvali te je na glas rekao


Moj sin Fumetsu je zaslužio pravi samurajski mač


Fumetsu ga je pogledao i samo mu je kroz facu rekao da prosto ne voli da se hvali uspesima i da smatra da svi mogu biti uspešni ako se potrude dovoljno

"Ne vidiš svaki dan Uzumakia koji se specijalizuje u naoružanom obračunu, Moram priznati to jeste impresivno."
Takuma zna da njegov brat ne voli puno da se hvali, ali zasluga mu se treba udjeliti za njegov uloženi trud.

"Uvjek sam te vidjeo kako se fizički spremaš po selu ali sam pomilsio da je to standardni trening genina.
Sad znam da je u tome bilo mnogo više substance."

Fumetsu je polako dovršavao svoj dezert te je vrlo smirenim glasom rekao nakon što je popio zadnje kapi čaja


Pa da, ali svako to može uz trud


Dok su svi gledali u njega njegov otac je skapirao gde je on pogrešio. Videvši da su svi vrlo dobro jeli on je prvi ustao a za njim ustala je cela porodica


Hvala na dobroj večeri


Povikali su svi uglas prpremajući se da odu

"Ništa. Drago nam je da vam je bilo po ukusu, uvijek ste dobrodošli u ovaj dom ponašajte se kao da je vaša kuća."

Ustavši sa njima isprati ih iz sobe i polako putem obložen kamenim pločama do vrata hrama.

"Ne ustručavajte se doći kod nas. Iako je deda malo na čangrizavu stranu ne misli ništa loše sa time."

Fumetsu i njegova porodica bili bi vrlo zahvalini i kreunli bi da se polako oblače i da navuku svoje japanke u tom trenutku Fumetsuova majka je progovorila


Sad je vaš red, zar ne?


Nakon toga svi su se adekvatno obukli i spremili su se da izađu iz vrata hrama. Pri izalzku videli su da je već pao mrkli mrak i da je tama oblila celo selo koje je sada vrlo pospano

"Čuvajte se na putu do kuće naravno doće mo i mi nekada vama u posjetu."

Isprativši ih Yugen nije mogao da ne pomisli -Stvarno imam sreće što sam podaren sa ovakvim prijateljem.
Iako smo iz istog klana mi nismo vezani bliskom vezom krvi, ali u slučaju Fumestua osjećam se čak i bliže nego što bi sa pravim bratom.

Hladno vrjeme mi se smučilo nakon one misije pa kad sam došao kući prepustio sam se radostima moga rodnog mjesta.

Deda je me nestrpljivo ispitivao sve o misiji dok je baba provjeravala dali mi išta hvali.
Koliko sam saznao ona je strjepila od straha dok sam bio na misiji.

Bol od njene djece zauvjek izgubljenom na misiji je idalje svjež u njenom srcu i isto tako je se najviše protivila da postanem šinobi, ali ni ja nisam toliko slab da drugi upravljaju sa mojom budućnosti pa je zajedno sa mojom odlučnosti i talentom posustala u njenim insistiranjima.

Duboko u sebi je i ona razumjela da ovaj svijet nije imao nikakve milosti za one slabe, čak i naj snažniji padaju a šta reći za ove na dnu.

Da samo čekam svoju smrt strpljivo u malom selu od strane nekoga shinobia koji je izgubio svoj razum pod pritiskom svoga života nije zvučao kao život koji bih ikada htjeo da živim.

Nego dosta o sentimentalnostima, sa djedove strane on je se kao paun ispunio sa ponosom kad je čuo da je prvi napad bio poslednji mojim metama.

Ali je brzo pokušao da sakrije taj ponos da bi sledeće mi izjavio "Očekivan rezultat da si imao ikakvih poteškoća na tom nivou sa onoliko znanja i treninga kojeg sam ti uručio bio bih razočaran."

Zatim je razvukao priču kako ovaj mali uspjeh nebi trebao da me ispuni arogancijom jer ovaj svijet nema manjka shinobia i monstruma sa tiranijskom moći na vrhovima svojih prstiju.

"Nego to me je uvijek zanimalo, stalno spominješ te velike sile. . . . . . . .jesi li ih ikada ti vidjeo ili možda se suočijo sa jednim takvim protivnikom?"


! ! !

Odjednom pritisak nenalik ičemu što sam prije osjetio je se obrušio na sobu.
Nisam znao odakle dolazi, očima sam mahnito gledao naokolo tražeći izvor ovoga osjećaja.

Ali kada sam vidjeo njegov izraz lica sve mi je bilo jasno.
- Hram Uzumaki Familije - 12

Hladni znoj mi je izbijo na pore od prizora.

Ko je bio ovaj čovjek ispred mene? Njegov lik nisam mogao da poklopim sa djedom koji me je učio od malih nogu.


"Još nije vrijeme da se zamaraš takvim temama mali Mujin."
"Fokusiraj se na ono što je ispred tebe."

Svaki dan skoro dolazim u ovaj hram da se pomilim. Budimi uspone kad sam bio mali. Sećam se perioda dok sam ovde živeo sa mojim prađedom. Bila su to prava vremena dok nisam trebao da razmišljam o problemima i školi. Bilo je to vreme dok jop nisam upisao nijna akademiju. Sećam se kad me je prađed vodio do šamana da primim pečat uzumaki kalana. To je bio zadnji put da vidim prađeda.