House of Karinkushi

Vratio sam se sa misije u kojoj sam nažalost ostavio Bajia, ali nakon što sam malo odmorio i promislio o svemu shvatio sam da ja Bajia i ne poznajem toliko dobro te da je možda htio da me povede izvan sela i pokuša da me ubije, ali mu to srećom iz nekog razloga nije uspijelo. Mada možda griješim dušu možda se momku i desilo nešto, ali svakako naređenja su bila da ako se desi nešto čudno ne mislim o tome i vratim se nazad.

Nakon dva dana smaranja u kući uspio sam da naučim nekoliko novih zemljanih tehnika od kojih se najviše ponosim na veliki kameni zid za koji znam da je uvijek potreban. Svakako dosadilo mi je u kući i odlučio sam da uzmem novi misiju. Nakon što sam uzeo svoju misiju odmah sam spakovao stvari izašao iz kuće i krenuo svoje putovanje na mjeto gdje mi je bila locirana misija.

Nakon lagane šetnje od ćevabdžinice do kuće razmišljao sam kako ću sada fino odmarati. Kada sam stigao kući dočekala me poruka, a to je bila moja nova misija. Odmah sam zaboravio na odmor i pošto je već prošlo podne krenuo sam da spremam stvari za put te da se odmah te večeri uputim ka mjestu misije. Spremio sam svoje oružje (kunaie, shurikene) kao i zalihe hrane koje mogu potrajati dosta ali nisam siguran da će biti do kraja misije tako da sam spreman na neki lov. Uzeo sam i nešto novca u slučaju da zatreba tokom puta zaključao kuću i krenuo na svoju treću misiju.

Skoro mjesec dana sam odsustvovao od kuće zbog ove misije, ali se ništa nije promjenilo. Nakon što sam poslao evidenciju svoje misije odlučio sam da malo odmorim u toplini svoga doma međutim shvatio sam da nemam baš puno hrane u kući. Sunce je već zalazilo i shvatio sam da mogu malo prošetati i napaviti neke potrepštine za kuću, a možda i sretnem nekog poznanika.

Poslije sjajnog treninga stigao sam kući. Bilo je oko devet uvečer kad sam ušao u kuću. Prije spavanja sam odlučio napraviti posebno mjesto za moj novi shuriken. Uzeo sam kunai i laganim pokretima rezbario jedan komad drveta ucrtavajući na njemu posebne simbole. Na vrhu je bio znak našeg sela, a sa strana urezi u obliku vodopada. Kada sam to završio ubacio sam shuriken unutra, stavio ga na policu gdje je bila moja shinobi figurica sa cvijetnog festivala i odlučio da to bude mjesto za suvenire.

Pokušao sam da zaspem ali nije išlo. Čuo sam neke čudne zvukove ali sam mislio da je to sve samo u mojoj glavi. San je počeo da me hvata kada sam čuo jak udarac iz podruma. Odmah sma skočio iz kreveta i jurnuo ka dole. Bio je mrkli mrak, a sijalica u podrumu nije radila pa sam morao da se poslužim starom lampom. Prvo mi je na pamet palo to da je neko provalio jer me čitav dan nije bilo u kući i zato nisam uopšte spuštao gard i bio sam spreman na odbrabu u svakom trenu. Lagano sam se spustio dole i sve je bilo normalno. Iznenada primjetio sam da je zvuk od maloprije bila stara zdjela u kojoj se nekada držalo cvijeće, ali ni ona nije mogla pasti sama. Pretražio sam sve i nije bilo nikoga dok nisam zavirio u ćošak zida na kojem su bili ispisani meni još nepoznati simboli. Ispod se nalazika mačka koja se vjerovatno ušunjala kroz poluotvoreni prozor. Odmah sam ju uhvatio i vidjevši da ne pruža nikakav otpor odnio sam ju iz podruma dao joj malo piletine i otvorio vrata na koja je odmah jurnula jer ko zna koliko je bila u kući.

Vratio sam se sa svoje misije i na vratima me dočekala koverta. Pomislio sam zar opet ti računi, a skoro nikako i nisam u kući. Kada sam uzeo kovertu vidio sam da je specijalna. Bila je to poruka direktno od našeg Kagea u kojoj nas obavještava da smo svi pozvani na kvalifikacije za nadolazeće shinobi igre. Odmah sam uletio u kuću obukao novu čistu odjeću uzeo nešto novca, malo hrane jer sam planirao u putu kupiti nešto i uputio se ka mjesto na kome ćemo se svi okupiti

Stigao sam kući sav mokar od kiše. Ulazeći u kuću skidam obuću i odjeću te oblačim suhu za spavanje. Kiša je idalje padala u laganom ritmu, ali mi to uopšte nije smetalo. Zaspao sam odmah i kao da je samo trenutak prošao kada sam začuo kucanje na vrata. Ustao sam i vidio da je već sedam ujutro. Stiga sam do vrata otvorio ih, a vani je bio jedan od Kageovih glasnika. Znao sam da nije došao zbog obične misije jer su mi one ponekad stizale i putem pisma. Poželio sam mu dobro jutro na što je klimnuo glavom i predao mi dva svitka. Jedan od ta dva mi je samo dobacio iz čega sam odmah shvatio da je obična misija, a drugi je pažljivootpečatio i nakontoga mi ga predao da pogledam i da mu ga vratim. Vidio sam da je to moja nova anbu misija. Pomno sam pročitao sve od slova do slova, klimnuo gllavom i vratio mu taj svitak.

Nakon što je on otišao uzeo sam svoj svitak, spremio se i pokupio nešto hrane i novca za put. Plan mi je bio da prvo završim svoju običnu misiju da ne bih izazivao sumnje gdje idem, a odmah nakon nje bez da se vraćam u selo obavit ću i anbu misiju. Po završetku spremanja pojeo sam nešto na brzinu i napustio svoju kuću.

Vratio sam se sa misija. Nakon što sam ušao u kuću istuširao se i jeo neko mi je pokucao na vrata. Pošao sam ka njima i otvorio. Bio je to jedan od Kageovih stražara koga sam već viđao na kapiji kada bi bila njegova smjena, a i u selu.

"Odmah kreni ka kapiji sela naredba direktno od Kagea."

Bez da je išta više dodao otišao je. Bez da sam išta više uradio zaključao sam kuću i krenuo ka kapiji.

Prošlo je nekoliko dana od susreta sa Ryonom. Dani su mi postali monotoni s obzirom da još nije bilo poziva za misiju. Sve se svelo na kratke šetnje, jelo i vježba ispod moje kuće.

Međutim ovo jutro nije bilo kao prošla. Kada sam se probudio uz doručak sam začuo kucanje na vrata. Otvorio sam ih i vidio jednog od stražara koji mi uručuje pismo. Zahvalio sam se i pozdravio ga. Otvorio sam i vidio da je to poziv od Takikagea te da danas treba da dođem. Odmah sam se bacio na spremanje. Tuširanje je palo, a potom sam uzeo jedino odijelo koje imam obukao ga i krenuo ka Kage zgradi.

Po završetku svoje anbu misije vratio sam se u selo. Sve je ponovno postalo monotono nekih par dana. Jutros sam izašao u nabavku i vidio neke od onih koji su otišli na okupljanje što ja nisam. To mi je davalo znak da je okupljanje završeno. Planirao sam poslije da skoknem do ćevabdžinice ili restorana pokojnog Kireia da vidim šta se zbivalo na okupljanju. I današnji dan je tekao kao prošlih par. Ručao sam piletinu koju sam samo malo ispržio neželeći praviti ništa specijalno. Poslije ručka sam odradio lagani trening, koji je obuhvatao vježbu sa zemljanim kreacijama i malo bacanja kunaia, samo da izbacim višak energije. Nakon toga sam prišao svome krevetu koji se nalazio ispod malenog drvenog proozorčića koji je gledao ka selu. Legao sam na leđa jer nisam želio zaspati nego samo kratko odmoriti.

Iznenada nekakva jeza je prošla mojim tijelom i odmah je moj pogled skrenuo na stepenice koje vode ka podrumu. U tom trenutku jednostavno kubim kontrolu nad svojim tijelom i iz mene počinju da izlaze neke stvari koje na prvu nisam mogao raspoznati. Uspio sam da se razaberem dovoljno da ustanem iz krveta ionako sjedeći gledam u svoje ruke. Te stvari, za koje sada vidim da su neke čudne tvorevine oblika lanaca, su idalje bile tu. Pokušao sam da pomjerim ruku što mi je i uspjelo. Iznenada se i lanac pomjerio. Tada shvaćam da zapravo mogu upravljati sa njima. Smirujem chakru u svome tijelu te se lanci povlače nazad unuar moga tijela. Šta se ovo dešava. prozborio sam te pomislio da je neka od Kaguya tehnika koju sam nekim čudom probudio u ovom trnutkumada sam sumnjaou to znajući da moj klan ima sposobnosti sa kostima, a ne lancima.

Opet mi je pogled skrenuo ka podrumu izazivajući čudnu jezu koju nisam imaočak ni pri najgorim misijama na kojima sam ubijao po desetine ljudi. Odlučan da saznam šta se dešava i pun neke ljutnje ustajem i jurim ka podrumu. Silazeći dole pravim znakove rukama s namjerom da srušim onaj  zid na kom su oni prokleti simboli. Uspio sam da se suzdržim baš u trenutku kada sam htio sve da srušim.Ipak sam pomislio da taj zid može nositi neko skriveno značenje te da ne treba da ga srušim. Sjeo sam na jednu drvenu kocku koja se našla tu te promislio šta sada da uradim. Gledao sam u kutije koje su netaknute čekale u ćošku ispod tog zida. Nikada ih nisam ni pogledao, a nije me ni zanimao njihov sadržaj. Prišao sam im te zavirio unutra. Tu su bile stare slike nekog čovjeka, pretpostavljam moga djeda kog baš nisam ni poznavao.Osim toga bilo je još slika raznih osoba vjerovatno članova familije. Međutim, osim toga ništa što bi mi pomoglo nisam mogao da nađem. Prilazeći zidu ponovno želim da ga uništim, ali zastajem lagano udarajući nogom o pod. U tom trenutku ispod sebe osjećam neki lagan zvuk kao da je dole šupljina. Međutim nije djelovala baš veliko. Laganim znakovima rukama pravim precizne pokrete režući kocku u zemlji da vidim šta je to. Unutra pronalazim kutiju sa nekim papirima. Lagano ih prelistavam nalazeći među njima i staru svesku koja podsjeća na neki dnevnik. Prelistavam stranicu po stranicu saznavajući, po tekstu, da je dnevnik pripadao mom djedu. Listao sam redom svaku stranicu međutim kada sam stigao do jedne blago rečeno sam se skamenio. Tada se moj život u potpunosti mijenja jer saznajem da moja majka zapravo nije bila čistokrvni Kaguya već ima i Uzumaki gena sa bakine strane. Tu tako nalazim neke informacije o onim lancima i saznajem da su oni zapravo jedna od tehnika Uzumaki klana. Tu dolazim do saznanja da sam i  ja Uzumaki iako dolazim iz sela u kome su, bar kako sam do sada mislio, bile sve Kaguye. Da su oni poživjeli vjerovatno bi me majka uputila u to, ali nije bilo prilike. Svakako ja ću idalje držati prezime Kaguya koje dolaziod moga oca i još ću nastojati u tome da nađem one koji su učinili onu noć meni najgoru u životu.

Iako me to saznanje malo pogodilo brzo sam se pribrao i glasno uzvuknuo JA SAM UZUMAKI!! Zatim ustajem fino pospremajući sve one spise. Odnosim ih iz podruma i stavljam u posebnu fioku. Zatim odlazim do obližnje knjižare i kupujem knjigu koja govori o raznim klanovima. Vraćam se kući i odmah nalazim Uzumaki klan. Saznajem dosta o onim lancima, ali i o drugim sposobnostima koje ću trebati da izučim ovih dana. Nakon što sam se pribrao i shvatio sve još me kopkalo šta piše na onom zidu, ali sam se pribrao, smirio glavu i napokon legao malo da odmorim s obzirom da je skoro pao mrak koliko sam ostao u podrumu. Ležeći kroz glavu mi je samo prolazila misao "ja sam uzumaki..." Sa tim mislima uspijevam da zaspem.

#card1346