Negdje na putu prema kapiji Bado je uputio Divusa zajedno sa jednim od svojih radnika prema kapiji sela. Njihova priča je bila poučna kao i potvrdna prije nego je Divus nastavio put sa jednim od radnika. Na horizontu nije bilo ništa osim velike količine kiše, koja je vjerovatno i ometala samu prirodu i okolinu ali to je očigledno bio samo još jedan zaštitni znak ovog raja za ljudski život. Tmurno i kišovito vrijeme, je samo bio pokrivač za ono što je ustvari trebalo da bude unutra.
Zastao je na momenat u toj silnoj kiši te je na njega postavljen pečat, nakon kojeg se istog momenta ispred njega stvorio most koji na kojem je u daljini ležala klasična tori kapija. Ovaj region nije bio baš pogodan za gradnju od standardne konstrukcije, te dok je laganim koracima prelazio most i približavao se kapiji primjetio veće količine metala koji će očigledno biti upotrebljeni za izgradnju ostalih objekata u selu.
U jednu ruku mu je bilo drago što je sama kapija napravaljena u klasičnom stilu ali je znao da će zbog toga ovo biti prva stvar koja će morati da bude pod zaštitom puna dvadeset i četiri sata u toku dana.
Ovo neka bude mala amajlija za sreću i prosperitet!Zastao je ispred kapije i u obližnju vodu iz svoje šake prosuo manju vrećicu ryoa. Zatim sa obližnje hrpe kamena koji je preostao uzeo mali komadić i stavio ga u džep. Nije se pretjerano dugo zadržao na kapiji jer je znao po informacijama koje je dobio da svkakako ima mnogo posla za odraditi, kao i upoznavanje sa ostalim ninjama koji su primljeni pod ideju Shinsuia.
Zatim je po svom standardnom običaju koji će mu sada očigledno prijati zbog silne kiše i relativne hladnoće, izvadio malu ljutu papričicu iz svoga ranca te nastavio dalje ka unutrašnjosti sela odnosno gradilišta.